Liverpool, Anfield, Kop, Merseyside. Te divne riječi mjesecima su odzvanjale u glavama 19-ero člane skupine hrvatskog ogranka Udruženja navijača Liverpoola koja je u grad na obali rijeke Mersey krenula oživiti jedan od svojih najljepših snova, a od kraja srpnja počeo se spominjati i Dejan Lovren, nasljednik Igora Bišćana. Jedno pitanje se stalno provlačilo. Hoće li imati barem malo vremena za navijače pristigle iz domovine? Hrvatski nogometaš u najdražem klubu. I pronašao ga je. Mjesto radnje: terasa na krovu shopping i restoranskog kompleksa Liverpool One. Vrijeme radnje: dan poslije gradskog derbija Evertona koji je završio neželjenim rezultatom, s neodlučenih 1-1.
- Svaka vam čast, dečki. Još mi se nije dogodilo da me u Engleskoj prati ovoliki broj navijača, probio je led Lovren.
- I kako vam se svidjelo na Anfieldu?
Odgovori su bili tihi. Nitko se još nije bio pomirio s ispuštenom pobjedom u 93. minuti. „Prokleti“ Jagielka. Ni navijači, niti Lovren.
- Nismo izgubili, ali nikada mi nije bilo teže nakon remija nego sada.
Niti nama, pa je odmah smišljen plan za uzvratnu utakmicu i odlazak Liverpoola na stadion Evertona. Jednoglasno je prihvaćen.
- Zabij ti njima za pobjedu na Goodisonu i svi ćemo biti sretni!
Lovren se pomalo kiselo nasmijao. Vratio je film 24 sata unatrag, na svoj prvi Merseyside derbi.
- Može! Ali zabio bih ja i ovaj put gol, samo da mi Balotelli nije zasmetao. Odmah sam mu prigovorio. Vjerujte mi, dobro me je razumio, nasmijao je Lovren veselo društvo iz Hrvatske.
„Svaka čast“ odletjelo je i u suprotnom smjeru. Navijači su s nogometašem voljenog kluba proveli ugodnih petnaestak minuta.
- Ispao je potpuno `kul`, ljudina. Svaka mu čast. Ležeran razgovor, iskrene rečenice, bez znakova dosade. Obitelj i prijatelji su ga čekali, a on je s nama opušteno razgovarao.
Zajednička fotografija bila je prva uspomena. Osiguranje ako neće imati dovoljno vremena za svakoga. Nije bilo potrebno. Olakšanje je nastupilo kada se shvatilo da će se svatko s jednog od najljepših putovanja u životu vratiti s neplaniranim i jedinstvenim suvenirom. Fotografiranje i autogrami, uz stisak ruke i na upoznavanju i prilikom rastanka s nogometašem Liverpoola.
- Pravi je čovjek! Svatko od nas se u Hrvatsku vraća s pojedinačnom fotografijom s Lovrenom.
Zapis u foto-aparatu ili mobitelu sa standardnim igračem Liverpoola samo je jedna iz niza uspomena s kojima se hrvatski odred odanih Liverpoolovih trupa vratio u domovinu.
- Vidjelo mu se na licu da mu je drago što smo došli, baš lijep osjećaj.
Dejan Lovren je novo lice Redsa, hrvatski junak Liverpoola, no ljubav prema Redsima je puno starija. Neki pamte kako su Kenny Dalglish i Ian Rush trpali golove, ali većina je odrastala uz Stevena Gerrada. Heroj liverpoolskih ulica stanuje u srcima navijača. „Danas Lovren, sljedeći put Gerrard“, najglasnija je želja živopisnog društva iz hrvatskog fan-kluba čiji se najveći dio u 50-satnu liverpoolsku avanturu uputio osobnim vozilima i autobusima do Zadra, zrakoplovom za Manchester pa vlakom do Liverpoola. Za mnoge prvi susret s gradom Liverpoolom ili Engleskom.
Šarolika ekipa, od šezdesetosmog do devedesetpetog godišta, od „dede“ Dražena do „juniora“ Sebastiana, upoznavala se tijekom putovanja. Neki su krenuli samostalno, drugi poznavali još samo jednu osobu, ali nije smetalo. Ljubav prema Liverpoolu je dovoljno snažna poveznica. Tri Marka, po dva Ivana i Filipa, Kruno, Dražen, Vedran, Nikola, Božo, Leon, Mihael, Sebastian, Matija... Iz Osijeka, Đakova, Sukošana, Zaprešića, Splita, Preloga, Čakovca, Šibenika…, a Leon i Marko s „gastarbajterstva“ u Bruxellesu i Norveškoj. Dalmatinci Međimurcima Scouseri. I obrnuto. Svi pod jednom zastavom. Liverpoolskom. I popularnim stihom prepravljenim u transparent: „We Only Drink Whisky and Bottles of Brown. The Croatian Boys are in Town“. Prva službena avantura hrvatskog ogranka Udruženja navijača Liverpoola.
Sa svakim novim prijevoznim sredstvom uzbuđenje je raslo, odbrojavali su se sati do konačnog odredišta. Sa svakim korakom stjecalo se novo iskustvo. Upoznavanje s domom Beatlesa i Merseybeata, ulice Matthew, Victoria i Wood... pa Koncertni trg. Zagrijavanje za veliki dan.
Subotnje jutro svanulo je ranije nego što se očekivalo. Uzbuđenje je učinilo svoje. Dan D, a „d“ kao derbi. Neki su već bili u Liverpoolu, hodočastili na Anfield, ali nitko nije svjedočio gradskom derbiju koji je desetljećima nosio nadimak „friendly derby“ zbog brojnih obitelji u kojima su stanovali navijači oba kluba. Jutarnji žamor otjerao je kišne kapi, do kraja izleta sijalo je samo sunce. Vidjeli smo ga više nego u svim ranijim posjetima zajedno.
Dvadesetominutna šetnja do stadiona iz pravca Sheil Roada. Utakmica u 12.45, tzv. „lunch time“, uskratila je dio rituala koji se javljaju uoči utakmice, ali uzbuđenje je vrtoglavo raslo i srce sve jače kucalo. Zatreslo se prilikom prvog pogleda na Anfield. Hram nogometa nadohvat ruke. Krug oko stadiona, prolazak kroz Paisleyeva vrata, pozdrav Shankleyu i naklon žrtvama Hillsborougha. Najodaniji su čekali i dolazak autobusa s igračima, a većina u prvom mogućem trenutku zakoračila na stadion. Centenary Stand, 23. red, u susjedstvu legendarnog Kopa. Tko bi vjerovao da srce može još brže tući. Hrvatska zastava u rukama, neka znaju otkud smo došli. I novo odbrojavanje. Čekala se himna i šalovi vrtjeli u rukama. Vječni „You`ll Never Walk Alone“ u izvedbi zbora od 42 tisuće Liverpoolovih vjernika. Sve emocije svijeta stopljene u jednoj pjesmi. Tijelo prožimaju trnci, koža se ježi, suze stidljivo naviru na oči. Bože, izgleda li ovako raj…
- Osjećaj me nije napuštao cijelu utakmicu, sve vrijeme bio sam naježen. Moj drugi dolazak u Liverpool i prvi ulazak na Anfield.
I gol najvećeg ljubimca Stevena Gerrarda. Kapetan Liverpoola upravlja emocijama armije navijača. Hrvati nisu iznimka.
- Čovječe, donedavno smo mogli samo sanjati bilo što vezano za Liverpool. A sada smo tu, na Anfieldu, i uživo vidjeli Gerrardov gol. Neprocjenjivo! Pola sata ekstaze.
Emocije su porasle na n-tu potenciju. Život je dobio novi smisao, upoznavanje s jednom potpuno drugačijom dimenzijom nogometa.
- Od danas više ne gledam utakmice na televiziji.
Delirij je u trenu prekinut. „Mario magnifico, Mario fantastico“ za ćudljivog Balotellija izgubio je svoju draž. I dalje je stanovao u duši, ali radost je kopnila. Šok je blaga riječ. Primljeni pogodak u 93. minuti jedini je detalj koji se nije mogao uklopiti u savršenih 50 liverpoolskih sati. Tribine su se praznile, samo Hrvati nisu napuštali položaj. Nije se vjerovalo, nije se prihvaćao ovakav kraj. Nećemo doma! Najutučeniji ljudi na stadionu posljednji su napustili Anfield. Tek na zamolbu redara. Lokalni fanovi već su bili u okolnim ulicama.
- Domaći su se već navikli pa su mirno otišli.
Što ćete, sarkazam uvijek stanuje kod Hrvata.
Pogodak koji je izazvao nevjerojatan doživljaj. Deseci tisuća ljudi u jedinstvenoj tišini tražili su prijevoz ili šank u obližnjim pubovima. Nismo hodali sami, ali kao da smo zakoračili u paralelni svijet.
Nedjeljna večer donosila je oproštaj s Liverpoolom, a jutro razgledavanje stadiona. Soba s posterima klupskih legendi, svlačionice, prokletstvo „Boot Rooma“ (otkako je soba u kojoj se tridesetak godina kuhala strategija razvoja kluba srušena kako bi se na zahtjev Premier lige napravila prostorija za konferencije za novinare Liverpool nije bio prvak Engleske), dodir kultnog „This is Anfield“ znaka i poziranje na navijačkom Kopu. Sjetili smo se Jagielkine bombe, ali i navijanja. „Debitanti“ među nama razočarali su se ozračjem. Kop i ostatak stadiona samo je povremeno grmio, navijače niti derbi u rano subotnje popodne nije razbudio do željenih granica. Klub Liverpool je specifičan. Najbolje atmosfere zabilježene su na europskih utakmicama, Kupu i Ligi praka. „European nights at Anfield are always special“. Rekao nam je to taksist, podsjetio Lovren, a na svojoj koži su osjetile tisuće nogometnih suparnika.
- Znali smo da se navija cijelu utakmicu, ali ipak nas je malo iznenadilo. Neka nam sljedeći put omoguće ulaznice za Kop pa ćemo im pokazati kako se to radi, pronašli su Hrvati rješenje za stvaranje paklene atmosfere na svakoj utakmici.
„Sljedeći put“. Još jedna potka naše liverpoolske odiseje. „Sljedeći put“ i „san“. Liverpool više od 24 godine sanja naslov engleskog prvaka. Završni je to san i većine hrvatskih navijača kluba s Anfielda, ali na tom putovanju je i više „malenih“ snova. Jedan je ostvaren prošlog vikenda. Za neke prva utakmica na Anfieldu, za druge prvi gradski derbi, za sve potvrda najveće sportske ljubavi. Ispunjenje dječačkih želja i snova.
- Ne brinite se, još 30 pobjeda zaredom pa ćemo oživjeti i taj san, optimist među nama je odmah pronašao dobitnu formulu.
Sunce se sve više skrivalo na horizontu iza Wirrala, a naš pogled preko ušća rijeke Mersey je sezao sve dalje. Pivo na klupici na dokovima i vrtuljak proživljenih emocija počeo se zaustavljati. Dok su se iz zvučnika turističkog broda koji je pristajao u luku probijali zvukovi pjesme „Ferry Cross the Mersey“, slika se potpuno razbistrila. Sve nam je postalo jasno. Ljubav na prvi pogled. Kod nekih stvorena, kod drugih obnovljena.
Ipak je to bio savršen vikend. Još samo 30 pobjeda…
