SAMMIR JE PREVELIKI UTEG! NJEGOVO PRISUSTVO TRUJE ATMOSFERU U SVLAČIONICI I MEĐU NAVIJAČIMA Analiza Tomislava Židaka

Za sve je kriva prokleta, lažljiva Fifa! Još dugo ćemo se oporavljati od krive slike o snazi hrvatske reprezentacije, koju su svijetu servirali nogometni “Muppeti” iz Züricha, slagavši i nama i svijetu da smo po snazi četvrta momčad na planetu. Godilo je to našoj umišljenosti, a nismo imali razloga ne povjerovati; Mario Mandžukić je osvojio Ligu prvaka, Luka Modrić je standardni član Reala iz Madrida, pobijedili smo Srbiju a da se nismo niti oznojili, pobjeda u Walesu na samom je rubu znanosti, sve je govorilo da statistika ovaj put ne laže.

'EKSPERIMENT SAMMIR' NIJE USPIO Štimac je spreman unedogled ponavljati istu pogrešku u uvjerenju da će konačan rezultat biti drukčiji

Goli kao Adam i Eva

I onda je uslijedio šokantni striptiz protiv Škotske, ostali smo goli kao Adam i Eva ispred rajskog vrta. Na golom tijelu klati se samo smokvin list!

Uoči utakmice kratio sam vrijeme čitajući škotske novine. Na naslovnoj strani najutjecajnijeg škotskog dnevnika naslov pun ironije: “U Zagrebu večeras igra najgora Škotska svih vremena”. Devedeset minuta kasnije gledam semafor na kojemu piše 0-1. Trljam oči, pitam se jesam li ružno sanjao? Nažalost, nisam...

Onda navru pitanja: jesmo li napokon platili ceh dugotrajnom švercanju i lagodnom životu na krilima sreće? A švercali smo se protiv Makedonije u Zagrebu, tu utakmicu smo dobili isključivo na autoritet i na sudački previd jedanaesterca za Makedonce; nikad slabiju Srbiju pobijedili smo zahvaljujući energičnosti i njemačkoj discipliniranosti Mandžukića i Olića, ali i fantastičnim obranama Stipe Pletikose koji je u finišu spašavao rezultat.

Čudo u Swanseaju

Wales u Swansea Cityju, ni dandanas mi nije jasno kako smo došli do te pobjede. I onda se dogodila Škotska i, molim vas, nemojte mi više nikad spomenuti tu utakmicu. Na toj utakmici nije bilo baš ničega, osim najgore Škotske svih vremena i najgore Hrvatske otkako pratim reprezentaciju.

Igor Štimac ne želi priznati i on će u tom inatu ići do kraja, ali Sammir je postao kugla oko gležnja hrvatske reprezentacije. On simbolizira nešto što se ovom narodu ne sviđa i narod ignorira činjenicu da je on najbolji igrač Hrvatske lige i da je vrlo nadaren. Narod iritira njegova nonšalantnost, a oni kojima čak i ne smeta što ga je forsirao Zdravko Mamić, ističu njegov najozbiljniji sportski hendikep - ne igra obranu. I stoga Štimac mora presjeći sagu o Sammiru, nema pravo zbog vlastite taštine žrtvovati rezultat. Ne kažem da treba dopustiti da mu ulica sastavlja momčad, ali Sammirova prisutnost truje atmosferu u svlačionici i na tribinama, on živi u strahu od uvreda i zvižduka i njegov učinak nije ni približno na razini njegova talenta. Štimac ga je hvalio nakon utakmice u Walesu, hvalio ga je i nakon debakla u petak, iako je jedan od većih krivaca za taj debakl i Sammir, izbornik vjeruje da će u toj “utakmici” za Sammira pobijediti. Ja ne vjerujem! Daj Bože da se varam...

Mandžo je još u Londonu

Ako su već dva hrvatska Brazilca preslaba “medicina” za Škote, očekivao sam da će ih pregaziti Mandžukić, top-igrač najbolje svjetske momčadi. Ali, i on je podbacio, netko mu je morao reći da ovo nije Wembley, da je finale Lige prvaka završilo, a Mario još trči pobjednički krug. U Maksimiru je kasnio, imao je najbolju priliku, no zakasnio je...

Sljedeću utakmicu Hrvatska igra u Beogradu, a zatim s Belgijom u Zagrebu. U te dvije utakmice ova generacija mora reći sve o sebi: ili jesu ili nisu! Jesu li spremni za ono što je Štimac najavio kada je dolazio na mjesto izbornika - da ćemo se u Brazilu boriti za jednu od medalja. Sada je upitan i plasman u Rio de Janeiro jer će Belgijcima teško još netko otkinuti bodove. Osim nas, ako bitno popravimo igru i dokažemo da talent jedne generacije, koju smo prerano počeli uspoređivati s “vatrenima” iz Francuske, nije slabiji od nadarenosti toliko hvaljenih belgijskih nogometaša. Pred Hrvatskom su tri najteže utakmice. Iako, budimo realni, igrat ćemo još - pet! Tri u grupi i dvije u baražu. Svaka će na svoj način biti stresna. A u tom baražu čekaju nas “teške boje”. Možda Francuzi, možda Grci, možda Portugal...

Gdje je Halilović?

Ironično će zazvučati da je Štimac zaboravio na Halilovićevih 15 minuta, mladi Dinamov nogometaš trebao je u petak i službeno postati igrač hrvatske reprezentacije.

Još nije kasno da se opredijeli za Bosnu i Hercegovinu koja gazi kao Haarlem show i koja je već praktički osigurala nastup na SP-u. Naravno, ovo bi trebalo zazvučati kao šala, iako nikome nije do šale. Danas je dan kada bi trebalo otići u Međugorje, danas bi trebalo animirati Gospu da se moli za nas, a ne prije utakmice kada je to uglavnom stvar folklora.