I kad mu kažete da trebate samo minutu njegova vremena, a on uljudno odgovori “nema problema”, svjesni ste i vi i on da će razgovor trajati mnogo više. Jer nogometnih je tema puno, a Otto Barić o nogometu voli pričati. Koliko treba, pa i dulje.
Počeli smo od kraja. Od njegova Dinama, pa o njegovoj reprezentaciji, sve prati, o svemu promišlja.
Zgrožen Hajdukom
Dakle, gospodine Barić, kako vidite Dinamo, što kažete na još jedan naslov prvaka?
- Rade u Maksimiru dobar posao, to se mora priznati. Dobra momčad, dobri rezultati, puno tih novih mladih igrača. Također, pohvalio bih i Zorana, izrasta u dobrog trenera, smiren je, ima logična razmišljanja, dobro i racionalno vodi momčad. Jedino, možda ipak malo previše rotira i mijenja, nisam pobornik toga. No valjda ima previše tih igrača, treba sve zadovoljiti, nije lako. Ponekad je prevelik broj tih stranaca uteg, oni su dovedeni da bi igrali, imaju ugovore. I kraj njih onda teško domaći igrači dolaze od izražaja. Ali, u globalu, sviđa mi se kako radi Zoran, napreduje.
Odmah je Otto i savjetovao svog mlađeg kolegu.
- Ali, htio bih mu poručiti da ne ide još u inozemstvo. Pogotovo, recimo, u Grčku, u AEK kako se pisalo, to mu još ne treba. Tamo trener može trajati tek koju utakmicu, nekoliko tjedana, izgubiš i nema te. Nije samo u Grčkoj tako, puno je liga u kojima su treneri prolazni, zato mislim da je za Zorana još uvijek najbolje da ostane ovdje. Još godinu-dvije, da napravi novi iskorak s Dinamom, skupi još iskustva. Ma znate, općenito je problem našeg nogometa što svi brzo hoće van, treneri i igrači. To je loše.
Ali klubovi od toga žive, igrači i njihovi roditelji pomame se za prvim milijunima koji se pojave na obzoru, nije to lako zaustaviti.
- Vidite, ja se zgrozim kad pročitam da je jednom Hajduku cilj prodati ovog ili onog igrača u idućem prijelaznom roku. I da je to osnovni cilj kluba. Uzeo sam za primjer Hajduk, ali nije ni kod ostalih drugačije, to tako ne smije biti. Nismo mi imali tako dobre reprezentacije zadnjih 20 godina jer su igrači mladi odlazili, nego zato što su izrasli u Hrvatskoj pa onda otišli u inozemstvo. Evo, ja gledam tog Jedvaja, Halilovića, svu tu djecu koja su mlada napustila HNL i mislim si koliko bi bili bolji igrači da su ostali ovdje još koju sezonu. Ne kažem da ne možeš vani izrasti u pravu klasu, ali znate kaj, to je tako rizično, koliko ih uspije, a koliko ih tek ne uspije.
Kad smo već kod odlazaka, spremaju se novi. Pjaca i Brekalo dvije su najvruće priče ljeta, čini se?
- Taj Pjaca, on je dobar. Zabija golove, igra odlično. Kad pričam o njemu, uvijek kažem da me podsjeća na Bakotu. Ali, on još nije Bakota, još mu nešto fali.
Što to nedostaje dečku za kojega “siromašna” Benfica daje više od 15 milijuna eura?
- Lijepo on to zabija, ima fiziku, ima puno toga. Ali nema sve. Trebao bi to raditi s još većom lakoćom, s više samopouzdanja, češće, on bi to mogao. I siguran sam da bi za njega bilo bolje kad bi ostao još barem godinu dana u Dinamu, tada bi to sigurno dobio. Ovako...
Mislite da ne može igrati u nekom velikom klubu, recimo, Juventusu?
- Ne kažem da ne može, ali to nikad ne znaš. Kako će ga trener primiti, kako će se poklopiti okolnosti. Možda tamo bude još bolji, tko zna, ali to je lutrija. Da ostane u Dinamu, bilo bi to dobro za njega i klub. Pa gdje je on bio prije dvije godine, on je tek počeo igrati pravi nogomet, siguran sam da mu ne bi škodila još jedna sezona u Maksimiru. Dinamu pogotovo!
Ali, zatvoreni je to krug. Klubovi žive od prodaje igrača, igrači pak žele otići što ranije jer igraju pred praznim stadionima, teško je pomiriti sve te činjenice.
- Kad sam ja bio u Rapidu, bio je jedan takav igrač, Herzog. Veliki talent, igrač zbog kojega je publika dolazila na stadion. I mogao je vrlo brzo otići. Ali predsjednik kluba nije ga htio pustiti, znao je da će uz njega još koju sezonu imati pune tribine i rezultate. Baš govorim o publici. Za klub su publika i navijači najvažniji, a kako će dolaziti ljudi na stadion kad taj Pjaca, Brekalo, Ćorić odu van čim stanu na noge i odigraju dvije-tri dobre utakmice. Milijuni neće nikamo pobjeći ako ti igrači ostanu još koju sezonu.
Istina, ali propisi su danas drugačiji nego u vrijeme Herzoga, FIFA i UEFA pogoduju velikim klubovima, tržište je otvorenije, mlade je igrače sve teže zadržati?
- Slažem se, ali uvijek vjerujem da postoji način da ti igrači ostanu, da ih se može nagovoriti. Vjerujem da bi i taj Pjaca radije ostao još godinu za dobar ugovor, kad bi igrao pred punijim tribinama, da bi shvatio da je to dobro i za njega. Bolje to nego da se dovode stranci koji nisu ekstra klase. Zašto da igra Machado ako može igrati Ćorić, primjerice? Te dečke treba istrpjeti, oni također moraju biti strpljivi, uvjeren sam da bi to bio bolji put za sve. Iako znam da nije lako, da su i apetiti roditelja, menadžera veliki, teško je sve to pomiriti.
Momčad na okupu
Spomenuo je Ćorića, kako mu se čini taj igrač sad kad je već duboko u seniorskom nogometu?
- Dobar je, talentiran, ali kažem, treba biti strpljiv.
Neki će reći da se ti dečki ne razvijaju prema očekivanju, da ih taj žrvanj profesionalizma brzo guta i ne stignu razviti svoje kapacitete do maksimuma.
- Ti dečki, Ćorić, Brekalo i ostali moraju igrati. Boban je u njihovim godinama igrao. I razvijao se. Možda se ponekad, kad ih gledate iz tjedna u tjedan, čini da stagniraju, da su bolji bili sa 16 nego što su sa 18 godina. Međutim, ne može ih se procjenjivati na taj način, treba ih gledati kroz sezonu, dvije, vidjet će se napredak. Samo im dajte prostora, zadržite ih što dulje možete, neka momčad četiri godine bude na okupu i vidjet ćete rezultat.
Brekalo, kakvim se čini, kod njega se isto spominju milijuni?
- Gledao sam ga, nažalost ne toliko koliko kao ostale. Koliko vidim, on je odlučio otići i ne možemo znati koliko je dobar. Da, igrat će jednom za reprezentaciju, ako uspije vani, a to je uvijek rizik...