Govori li vam nešto sastav: Mrkušić, Stanković, Jovanović, Horvat, Đajić, Zlatko Čajkovski, Željko Čajkovski, Mitić, Bobek, Tomašević, Vukas? Vjerojatno ne previše, osim što će se rijetki prisjetiti da je ta reprezentacija Jugoslavije igrala na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950. godine. Pobijedili su Švicarsku (3-0), Meksiko (4-1) i izgubili od Brazila (0-2).
Odlična atmosfera
Od te reprezentacije, u kojoj su igrala šestorica Hrvata ( Mrkušić, Horvat, braća Čajkovski, Bobek i Vukas), na životu je samo Željko Čajkovski, strijelac dvaju golova protiv Meksika u Porto Alegreu. Taj vitalni 89. godišnjak, rođen 5. svibnja 1925. godine, živi u Münchenu, prati sve što se događa u hrvatskom nogometu, a dobar dio godine provede u kući u Malinskoj ili u Zagrebu. Sjeća se veličanstvene atmosfere na Maracani u Rio de Janeiru, gdje je igrao pred 145.000 gledatelja.
Ali, njegova nogometna biografija i slava nisu počeli u Brazilu. Željko Čajkovski je 1949. godine u Firenci, u majstorici zabio treći, odlučujući gol Francuzima, koji je Jugoslaviju odveo na svjetsko prvenstvo.
- Nažalost, svi su pomrli. Sjećam se, kako se ne bih sjećao fantastične atmosfere na Maracani. Naš trener nas je potjerao na zagrijavanje 40 minuta prije početka utakmice, brazilski igrači se još nisu počeli ni svlačiti, a mi smo već disali na škrge. Na suhoj travi i tvrdom terenu, već na zagrijavanju ozlijedio sam gležanj, ali sam ozljedu zatajio. Ozlijedio se i Rajko Mitić, udario je glavom u neki gelender dok smo izlazili iz svlačionice, pao je u nesvijest i trebalo je dobrih 15 minuta dok se nije oporavio. U poluvremenu je Rajko rekao: ‘Dečki, pa dobro nam ide’, siroti čovjek nije znao da smo već u prvim minutama dobili gol...
Beogradska čaršija
Čajkovski se sjeća još nekih detalja:
- Ivica Horvat je bio naš najbolji igrač, a mi smo u napadu rijetko dobivali lopte, Brazilci su bili puno, puno bolji. Ipak, jedna lopta je zalutala na lijevo krilo, zdravo sam je ‘potegnuo’, ali sam pogodio vanjski dio mreže. Drugi gol su nam zabili iz ofsajda, tih godina se domaćine besramno guralo...
Mnogih igrača iz te reprezentacije ljudi se danas uopće ne sjećaju. Izvjesnog Jovanovića i Đajića. Prvi je bio bek, drugi centarhalf Crvene zvezde.
Jedini nedodirljivi
- Oni su bili u prvom planu, gurala ih je beogradska čaršija, a ignorirali su Oskara Jazbinšeka, koji je bio jedan od najvećih igrača koje sam vidio. Jedini nedodirljivi su bili Ivica Horvat i Štef Bobek...
Željko Čajkovski prati i današnja zbivanja oko nogometa i ogorčen je na tretman koji je Bayern priuštio Mariju Mandžukiću, Josep Guardiola ne voli snažne persone:
Jasan znak
- To je svinjarija bez presedana. Na jednoj strani su mu priznavali da je najbolji igrač Bayerna, a nekoliko dana kasnije nisu ga vodili u Berlin na finale kupa. Tražili su mu samo mane, kopali po njegovim pogreškama pa na kraju predbacivali zašto kao gledatelj došao u Berlin. Ni ja ne bih došao. Mandžukić je postupio ljudski, kada ga trener ignorira do te mjere da ga ne postavi ni među rezerve, to je jasan znak da mora tražiti novi klub. Željko Čajkovski Mundijal će gledati u Münchenu i nada se da će Hrvatska postići dobar rezultat.
- Neka pobijede dvije, kao i ja 1950. godine, i bit će OK...