Predizborna šutnja je proslavu 73. rođendana Rudija Belina, jednog od najvećih nogometaša u Dinamovoj povijesti, pretvorila u medijski spektakl prvog reda. Politički “obećanovići” su na trenutak ostali bez glasa i stoga je u pizzeriji Gentleman u Kraljevićevoj ulici bilo vrlo prometno. Rudi Belin je svoje dečke iz šezdesetsedme pozvao na proslavu. I ne samo njih...
Došli su Krasnodar Rora, Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Zdenko Kobeščak, Marijan Čerček. Došli su i oni iz kasnijih Dinamovih dana, Željko Stinčić i Ivica Senzen, došli su i treneri Ivo Šušak i Mirko Bazić, stari prijatelj Jožica Malogorski, koji je na Dinamove utakmice dolazio čak iz Ulma. Bio je i “gringo”, Joža Čačković s gospođom Ružicom, stari dinamovac Gebi, bila su i dvojica novinara, Zvonimir Magdić i potpisnik ovih redaka. Izostali su Denijal Pirić, Željko Mesić, “Šiljo” Blašković i Stjepan Lamza, koji se rijetko pojavljuje na ovakvim “hepeninzima”...
Neodoljiv osmijeh
Belinu je bio posebno drag dolazak Dinamova počasnog predsjednika Milana Bandića, kao i predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera i njegove sjene Zorislava Srebrića, što je proslavi jednog nogometnog rođendana dalo posebnu dimenziju...
Listam prošlost na zidovima. Rudi Belin u cilindru na naslovnoj stranici Plavog vjesnika, nekada vrlo popularnog zagrebačkog lista. Rudi Belin i Pele nakon zagrebačke utakmice Dinama i Santosa jedna je od najslavnijih slika zagrebačkog nogometa. Najpoznatija slika maestra fotografije Radiše Mladenovića, Dinamova generacija iz 1967, koja je osvojila Kup velesajamskih gradova. Nema ih više ni pola, nema Ramljaka, Gucmirtla, Brauna, ali su tamo Zambata, Rora i Belin s neodoljivim osmijehom uspješnih mladih ljudi. I dalje listam zidove i nailazim na sliku iz ‘67, na kojoj su Jerković, Belin, Ramljak i Malogorski, njihov najdraži navijač.
Nogometna prošlost
Uz odojak i graševinu, gledam društvo. Za stolom sjedi nogometna prošlost, od koje bi se mogla sastaviti najbolja napadačka petorka Dinama svih vremena. Čerček, Kobeščak, Šuker, Zambata i Rora. Ispričavam se Igoru Cvitanoviću, koji je također posjetio Belina, borio bi se za mjesto u tom dream teamu.
A Rudi Belin, u godinama kada zdravlje počinje postavljati pitanja za sve one lažnjake, nadljudske napore, pripreme i utakmice gdje se ne šparaš, tiho sjedi pokraj nas. U kolicima. Govori malo, ne jede ništa, popio je tek kavicu. Na leđima je 73. Draga su mu sva ta lica, drag mu je Šuker, ne utvaram si, ali draga su mu čak i dvojica novinara, na čiju jetru sin Kristijan posebno pazi. Čudno, ali istinito, nisam vidio Zdravka Mamića, koji drži do veterana. Ne znam kako je ovo propustio, nikada nije bio u “šparungu” kada su u pitanju Dinamove legende...