PIŠE DRAŽEN KRUŠELJ

ŠTO SE KRIJE IZA IZNENADNOG POVRATKA ZORANA MAMIĆA U MAKSIMIR? Postoji jedna verzija priča o kojoj sve glasnije bruje nogometni kuloari...

    AUTOR:
    • Dražen Krušelj

  • OBJAVLJENO:
  • 03.06.2019. u 12:02

Zagreb, 190718.
Groblje Mirogoj.
Pogreb stolnotenisaca Dragutina Surbeka.
Na fotografiji: Zoran Mamic.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongracic / CROPIX

Zoran Mamić

 

Okrenula se, dakle, već cijela godina otkako je Zdravko Mamić, uvidjevši dramatične prednosti BiH putovnice, zagrebačku adresu zamijenio prebivalištem u Međugorju. Pod okriljem noći on je 5. lipnja 2018. - dan uoči izricanja osuđujuće presude na osječkom sudu - pobacao u ruksak samo najnužnije stvari, jedne traperice, nekoliko kratkih majica, četkicu za zube i pribor za brijanje, iskopao iz ladice siću od milijun ili dva eura keša, da se nađe za putne troškove i za jatake, pa šmugnuo preko granice. Mamić možda fizički nije među nama, podsjetila nas je oko godišnjice njegova bijega Dinamova uprava, ali će zauvijek živjeti u našim srcima.

Kako nalažu svijetle tradicije predaka, važne godišnjice ovdje obilježavamo priredbama u slavu velikog vođe, orošenih očiju, ne skrivajući ganuće. Red zborskog pjevanja o junaštvu hrabrog velikana, red ozbiljnih referata o njegovim mudrim odlukama i plemenitim djelima, red literarne gnojidbe o njegovoj rijetkoj pronicljivosti, nedosegnutoj karizmi i trajnom utjecaju na naše živote. Ili ovaj put o utjecaju na naše živote prije svega, jer ovo što su s medijima upravo podijelili Vlatka Peras, Krešimir Antolić i Amra Peternel čita se kao prognostička karta Mamićeva utjecaja na Dinamovo strateško planiranje. Taj utjecaj ne kopni, nema tu govora o njegovu gubitku interesa za vladanje iz sjene, kamoli o mogućnosti da dođe do demontaže vlasti. Baš suprotno, očekujte snažnu ciklonalnu frontu koja se od brda Gospina ukazanja pomiče prema Maksimiru. Taj je utjecaj takav da i kada Zdravka nema u blizini, klupska budućnost se piše kao Mamić. Ovaj put - Zoran Mamić.

Nije vam moglo promaknuti da je Dinamovo upravljačko ‘sveto trojstvo’ sredinom tjedna putem medija obredno cjelivalo prsten bjeguncu od hrvatskog pravosuđa. Upravo potvrđena druga optužnica braći Mamić i suradnicima, za izvlačenje 200 milijuna kuna iz kluba, kod upravljačkog trojca Peras - Antolić - Peternel nije probudila oprez ni zazor, ali zato jest razgorjela žeravicu ljubavi i lojalnosti gazdi. Što je više kleveta i laži, Zdravko nam je miliji i draži, zborno oni trube u novinama.

Nije to osobito mudro, ako smijem primijetiti. Držati ljestve tipu kojeg sumnjiče da je bio na čelu udruženog zločinačkog pothvata, pri čemu se maše zaprijećenim kaznama do 10 godina zatvora, moglo bi u nekom trenutku zainteresirati tijela progona i za vaš rad, zar ne? Na stranu objede sitne novinarske boranije da bi vas povijest mogla pamtiti kao kvislinšku formaciju, prijezira vrijednog slugu okupatora, ali lako ćemo ovdje za povijest. Što ako vam sadašnjost pretvore u pitanje boravka na slobodi i svježem zraku ili ležanja u strogo kontroliranim uvjetima bajboka?

“Bili bismo neodgovorni da se odreknemo Zdravka Mamića i znanja koje on ima. Nemojmo osporavati činjenicu da je osmislio projekt Dinama i da je stajao na njegovu čelu”, poručuje Antolić. “U temeljima Dinamovih uspjeha u ovih 15 godina je i gospodin Zdravko Mamić. Mi imamo odličan odnos, često se čujemo, premda ne vodim evidenciju tko koga više zove”, dopunjuje kolegu Vlatka Peras, nekad klupska tajnica, po novom šefica uprave nakon što je iz igre pravomoćnom presudom izbačen Igor Kodžoman. “Odreći se svega dobrog jer je on u postupcima, bilo bi podilaženje koje je nepotrebno”, skicira dalje Antolić zašto će revival Zorana Mamića biti sljedeći potez uprave.

Prva obljetnica gazdina života u egzilu bješe zgodan način da vas uvedem u tekst, mali jubilej ujedno je dobra platforma za melodramatičan nastup Dinamove uprave, ali tajming i razlozi njihova iznenadnog polaganja prisege u medijima ipak nemaju puno veze s kidanjem listova kalendara. Imaju, međutim, veze s cementiranjem vlastitih pozicija u klubu jer u nogometnim kuloarima sve češće možete čuti da Zdravko Mamić nije zadovoljan konzolom koju drži u rukama budući da neki gumbići na njegovu daljinskom upravljaču ponekad pogrešno prevode naredbe. Povratak mlađeg brata u klub gurnut je pred upravu kao izazov iz apartmana međugorskog hotela Regina. Zatvorite Zoranu vrata i podijelit ćete sudbinu Tomislava Svetine, jer postoje i konzole kojima kontrolira članove Izvršnog odbora, odnosno klupske Skupštine. Vratite Zorana na mjesto sportskog direktora i vaša je lojalnost neupitna, a vaše pozicije osigurane.

Prema tumačenju pravno potkovanih kolega, interes Zorana Mamića za povratak u Dinamo mogao bi se ticati njegove obveze da nazoči ročištima u procesu koji će početi najesen u Osijeku, procesa u kojem je inkriminiran da je bio desna Zdravkova ruka na poslu isisavanja golemog novca iz kluba. Lakše se i brže do Osijeka stiže iz Zagreba nego iz Dubaija. Drugog interesa Mamić junior barem na papiru ne bi trebao imati, jer je proteklih sezona lijepo napucao svoj trenerski rejting u zemljama Zaljeva i ne mora razbijati glavu egzistencijalnim pitanjima. Novi poziv kluba iz Emirata, Saudijske Arabije ili Katara sletio bi u roku šest mjeseci ili godinu dana.

Postoji, međutim, i objašnjenje da je comeback Zorana Mamića režiran kako bi obitelj poslala poruku zainteresiranim nogometnim krugovima da ne namjerava prepustiti klub bez borbe. Javna je tajna o kojim je krugovima riječ. Kruno Grlević, donedavni šef navijačke udruge ‘Uvijek vjerni’, u dramatičnoj objavi na fejsbuku u petak je ovo društvo nazvao “crnim kao Mordor” dodavši da zasjeda u zagrebačkoj Plazi. Grlević se oglasio drugim povodom, on je u klinču s opasnim momcima završio zbog uloge u aferi s fotografijama ministra Tolušića, ali ista se adresa provlači i kroz razgovore o ‘neprijateljskom preuzimanju’ Dinama.

Ne sumnjam u nogometno znanje Zorana Mamića, ali njegov povratak u Dinamo mogu doživjeti samo na jedan način. Završava razdoblje romantizma. Apsolvirali smo ga kroz srebrnu medalju iz Rusije i kroz Dinamovo proljeće u Europi praćeno navijačkom euforijom, ali dolazi vrijeme za povratak u realnost. Na repertoar se vraćaju teške teme, nova sezona Zakona braće, još jedna porcija ruganja javnosti.

U Dinamovoj svakodnevici moćan sportski direktor nije ništa drugo nego tutor Nenadu Bjelici, a trener plavih je u proteklih godinu dana pokazao da ne treba nadzornika. Krešimir Antolić optimistično najavljuje koncentraciju znanja i sposobnosti, trio Bjelica, Mamić i Jovićević “koji puše u isti rog”, iako iskustvo iz sličnih situacija upozorava da se takvim kombinacijama u pravilu prodaje rog za svijeću i prikriveno raspisuje natječaj za sljedećeg trenera...

Opširnije


Izdvajamo