Odlazi posljednji lokalni junak, stripovski heroj u doba interneta-piše u emotivnom hommageu Stevenu Gerrardu novinar Liverpool Echoa. Kapetan “redsa” u subotu će protiv Crystal Palacea odigrati posljednju utakmicu za Liverpool i oprostiti se od Anfielda u čijem se inkubatoru izlegao kao devetogodišnjak, da bi za seniorsku momčad odigrao više od 700 utakmica. Nakon spuštanja zastora spakirat će stvari i preseliti preko Atlantika, u L.A. Galaxy, kako bi igračku mirovinu dočekao u najotmjenijem svjetskom rezalištu zahrđalih nogometaša. Sljedeća adresa Hollywood, primijetit će netko, premda kraj priče i nije hollywoodski...
Hepening za najodanije
Posljednji kadrovi velike karijere vrtjeli su se, naime, kao nekakav blesav žanrovski hibrid, na pola puta između slapstick komedije i akcijskog filma B-produkcije, i prijetili su uflekati inače izvrstan opus 35-godišnjaka. Onaj lanjski pad na stražnjicu protiv Chelseaja i pogled očajnika koji svjedoči kako Demba Ba zabija gol i ruši snove o premierligaškom naslovu nakon 25 sušnih godina. Ili crveni karton protiv Manchester Uniteda ovog proljeća, u prvom Gerrardovu startu nakon što je ušao s klupe.
- U svlačionici nakon Man Uniteda razmišljao sam: ‘Ne želim ovako izletjeti, ne želim ostati zapamćen po ozljedi, crvenom kartonu i nekim lošim partijama’. Zato sam sretan što sam u nekoliko posljednjih utakmica vratio formu i postizao golove. I nadam se da me navijači neće pamtiti po razdobljima od četiri, pet ili šest utakmica. Jednom kada stvar završi sjećat će se mojih 17 godina u klubu. Barem se nadam - kaže Gerrard.
Od siječnja, kada je najavio oproštaj, znalo se da će meč s Crystal Palaceom biti hepening za najodanije Liverpoolove hodočasnike.
Očito je, međutim, da nisu svi na vrijeme pročitali vijest niti su stigli kupiti ulaznicu jer su u odbrojavanju do meča cijene karata počele dramatično rasti, navodno i do 2 tisuće funta (više od 20 tisuća kuna) za ulaznicu. More je Liverpoolovih navijača koji u Gerrardu prepoznaju više od običnog nogometaša, a ograničen broj sretnika poput našeg novinara Hrvoja “Bake” Sliškovića koji će meču svjedočiti s tribina. Naravno, ako ga prethodno nemoralnom ponudom ne izuju iz cipela...
Uz bok najvećima
Kako Gerrard kotira na ljestvici najvećih svih vremena? Spektakularno dobro ako u obzir uzmete da niti nakon 17 godina u dresu Liverpoola nije postao engleskim prvakom. Tako dobro da bi mu većina klupskih kroničara pronašla mjesto u velikim momčadima Liverpoola iz 60-ih, 70-ih i 80-ih. Oni hrabriji među njima vjeruju da skupa s Billyjem Liddellom i Kennyjem Dalglishem čini vječni trijumvirat, ali se iz društva ove dvojice izdvaja mjestom rođenja. Liddell i Dalglish su Škoti, a Gerrard je Scouser, lokalno dijete iz srednjoklasne obitelji, “jedan od nas”.
Promjene u nogometu
- Premda sam imao pet ili šest prilika za odlazak, na kraju sam ponosan što sam cijelu karijeru ostao igrač Liverpoola. Puno se toga promijenilo otkako sam počeo profi karijeru, u prvom redu moć vlasnika i masa novca koji se vrti u nogometu. Sve na svijetu ima svoju cijenu, nekad vlasnike klubova ‘prebaci pamet’, ali posebna veza s klubom mene je na kraju uvijek zadržavala na ovom mjestu i ne žalim zbog toga. Želio sam osvajati trofeje za svoje rođake, prijatelje i susjede, nije mi bilo stalo samo do trčanja za slavom.
I osvajao je trofeje, važne i velike kante. Ligu prvaka, Kup Uefe, FA kup, Uefa superkupove i Charity Shield. Jedan je trofej spletom okolnosti uporno zaobilazio nogometaša do ciljne ravnine. Po njega će se Gerrard kroz sezonu ili dvije vratiti kao menadžer...