LIJEPA RIJEČ ZA IZBORNIKA: ZASLUŽUJE ŠANSU

Židak: Kako se osjeća Štimac nakon rezultata na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo? Kao mačka na izložbi pasa!

 Nenad Dugi/CROPIX

Kako se osjeća Igor Štimac nakon dva perspektivna rezultata na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo? Kao mačka na izložbi pasa! I dalje svi reže na njega, i publika, i kritičari i kolege treneri. Iako to nije bio “fantasy football”, Hrvatska je na Heyselu u jednoj vrlo zreloj utakmici remizirala s reprezentacijom koju Europa vidi kao kopiju Cruyffove Nizozemske iz sedamdesetih godina, kao top-momčad koja neće biti epizodist ni na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. No, iako je Igor Štimac u taktičkom smislu primirio i najpotentniju europsku momčad, uši će mu još dugo “krvariti” od pogrdnog skandiranja, ismijavat će ga i sumnjati u njegovu stručnost, i pod nos mu gurati sukob interesa...

Nedavno sam čitao na jednom srpskom portalu, koji je učinio sve kako bi povrijedio Štimca: “Hrvatska je definitivno slabija za Slavena Bilića”, prognozirao je autor prije utakmice s Belgijom. U tom času svi koji na nogomet gledaju samo sa sportskog stajališta smatrali bi grandioznim rezultatom 4 boda nakon dvije utakmice. Naročito nakon sramotne splitske predstave, u kojoj je hrvatska momčad bila šuplja kao švicarski sir. A nakon sasvim prosječne utakmice u Zagrebu okuražili su se i kolumnisti makedonskih listova, govoreći o nezasluženoj pobjedi, očiglednoj krađi zbog nedosuđenog jedanaesterca i uz konstataciju da Hrvatska sasvim sigurno “nije deveta reprezentacija svijeta”.

Igor Štimac zaslužuje šansu, kao što su je svojedobno dobili svi treneri koji su nešto značili u ovoj zemlji. Ćiro Blažević, Stanko Poklepović, Vlatko Marković, Mirko Jozić, Otto Barić, Tomislav Ivić, Zlatko Kranjčar i Slaven Bilić. Sada su nogometni šefovi izabrali Štimca, koji je sasvim pristojno započeo kvalifikacije, ali mu i dalje bacaju klipove pod noge. Od te kletve Štimac ne može pobjeći, to je sudbina svih izbornika. Nije li Ćiro Blažević nakon trećeg mjesta u Francuskoj “pobjegao s aerodroma”, nije li Mirko Jozić označen kao mrtvo puhalo i “vilozof”, Otto Barić je bio poblajhani klaun, Kranjčar pijanac, a Biliću su vikali - vataj se gitare.

Medeni mjesec svih izbornika nakon “vjenčanja” s nogometnim savezom kratko je trajao. Tako će i Štimca do kraja mandata proganjati Makedonija u Skoplju, derbi s komšijama i vječita antipatija. Jedina “šansa” mu je proročanstvo Maya, možda će mu 12. prosinca smak svijeta prikratiti muke.

Danas je kamen spoticanja Josip Radošević, osamnaestogodišnji nogometaš Hajduka kojeg je Štimac gurnuo u prvi plan. Nisam siguran da će Radošević biti novi Gudelj, koji je također u tinejdžerskim godinama upao u reprezentaciju Jugoslavije, ali Štimac bi u sastavljanju momčadi trebao imati apsolutnu autonomiju. On sastavlja, on odgovara, tako je svugdje u svijetu. I zasad ga ide karta. Za razliku od škotskog izbornika, koji ima samo dva boda manje, ali kojega je već Tartan Army prozvala - klaunom. Ni Štimac nije daleko od takvog statusa...

Kao novinar nisam pas koji će ujutro donijeti Štimcu novine u krevet i popišati se na svaki kritički intonirani članak. Uostalom, nakon jedne prosječne utakmice protiv Makedonije i smrknutog komentara dobio sam SMS iz njegova okruženja: “Zašto si opet nadrkan na izbornika?” Nakon te utakmice doista nisam bio ponosan na sirotinjski nogomet niti sam mogao napisati: “Jutros ne mogu skinuti osmijeh s lica...” Ali, nakon Belgije Štimac je zaslužio i poneku lijepu riječ. Samo nisam siguran da će do njegovih ušiju doprijeti bilo što osim zvižduka. Samo zato što su ga odabrali Mamić i Šuker? Samo zato što je živio greš- nim životom? Samo zato što je gurnuo u prvi plan Radoševića? Ili samo zato što ga ni komšije ne vole? Ili zato što otvoreno govori o negativnoj atmosferi? A da to možda gledamo s aspekta četiri boda?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. listopad 2022 21:11