Je li Hrvatska na Europskom rukometnom prvenstvu napravila uspjeh ili podbačaj? Ovih su dana svoj sud ponudili više-manje svi komentatori, a mi ćemo analizu nastupa u Danskoj zaokružiti mišljenjima Line Červara, Nikše Kaleba, Vladimira Canjuge i Mirka Bašića. I dok je za izbornika ženske rukometne reprezentacije Canjugu plasman u polufinale dobar rezultat, a za najtrofejnijeg hrvatskog trenera svih vremena Červara i legendarnog vratara Bašića relativno zadovoljavajući, bivši reprezentativac i osvajač brojnih medalja Kaleb smatra ga neuspjehom. Stručnom stožeru Jutarnjeg postavili smo tri pitanja...
1. Je li 4. mjesto na EP-u uspjeh ili neuspjeh?
Červar: Nezahvalno je biti general poslije bitke i zbog toga stojim kod svega što sam već ranije rekao: moj je zaključak da smo ulaskom u završnice petnaest velikih natjecanja pokazali kontinuitet velikih rezultata koji se ne može oboriti. To je najpozitivnija stvar u cijeloj priči. S druge strane, naravno da žalimo što nismo uzeli medalju i to će ostati primjedba koja baca malu sjenu na ulazak u polufinale. To nije samo moje već opće mišljenje.
Kaleb: Ako moram decidirano odgovoriti - neuspjeh. Smatram da se u pojedinim trenucima nisu vukli dobri potezi s klupe u pogledu izmjene igrača, u pogledu trenutaka kada se trebao zvati time-out te u pogledu izvođača sedmeraca. Gledamo li isključivo plasman, ne bi bilo fer reći da je polufinale loš rezultat, no ako uzmemo u obzir kvalitetu momčadi, definitivno se moglo više.
Canjuga: Kada pogledate koje reprezentacije nisu ni bile na Euru i koje neće ići na SP, uopće nije upitno da je polufinale veliki uspjeh. Da smo u svim granama četvrti u Europi, država bi nam bila kudikamo bogatija, sređenija i uspješnija. Druga je stvar što su nas rukometaši naviknuli na medalje pa je i gubitak bronce za mnoge neuspjeh. Izborili smo SP i riješili se tog stresa, permanentno pomlađujemo momčad, afirmira se nova generacija... Rezultat treba gledati i iz tih aspekata.
Bašić: Ocijenio bih nastup zadovoljavajućim, jer je plasman u polufinale potvrda kontinuiteta i uspjeh sam po sebi. Ipak, malo kopka spoznaja da nismo pobijedili nijednu od tri najjače momčadi: Francusku, Dansku i Španjolsku.
2. Biste li nešto drugačije napravili da ste bili na mjestu Goluže?
Červar: Svaki trener ima svoju ideju igre i po tome se svi razlikujemo. Sigurno je da bih nešto napravio drugačije, ali teško je o tome hipotetički polemizirati. U tako kratkom pripremnom periodu za velike turnire više se pažnje treba voditi o detaljima jer oni čine razliku. Mislim na strategiju igre, obrane i napada. Biti kreativan znači detektirati probleme i riješiti ih inovativno, drugačije od ostalih. Tu postoji prostor za napredak.
Kaleb: Smatram da su sedmerce trebali izvoditi Štrlek i Duvnjak jer ih suparnički vratari prije prvenstva nisu mogli snimiti i proučiti njihove pokrete. Čupića i Horvata su mogli pročitati i znali su gdje će pucati. Što se tiče izmjene igrača, smatram da je trebalo više koristiti Vukovića i Sliškovića. Naposljetku, Goluža je trebao više koristiti time-out u situacijama kada smo vodili, a ne samo kada smo gubili. Primjerice, kada smo protiv Francuske imali vodstvo od tri razlike.
Canjuga: Teško mi je o tome govoriti jer nisam u Golužinoj koži i ne poznajem cijelu situaciju u momčadi. Možemo pričati o Horvatu i Čupiću, o tome kako se moglo drugačije i više mijenjati, ali ne zaboravimo da je sreća veliki faktor i da svakom igraču u toj situaciji može zadrhtati ruka. Znam da svaki izbornik želi najbolje i vjerujem da će stožer detaljno analizirati učinjeno.
Bašić: Sigurno bih češće rotirao golmane i dao Veniju Losertu više prilika. Također bih malo više koristio Zlatka Horvata jer se vidjelo da Čupić u ključnim trenucima nije bio dovoljno koncentriran.
3. Treba li Goluža podnijeti ostavku ili zaslužuje novu priliku?
Červar: Ne bi bilo korektno da pričam na taj način, jedino što kao trener pokušavam jest pomoći svojim sugestijama. Goluža ima svoj trenerski identitet i to treba poštivati. Nisam od onih koji traže dlaku u jajetu, a osim toga ja sam okupio tu generaciju, izuzev Mandalinića i Sliškovića, te s njima započeo ovu priču koja i dalje traje.
Kaleb: Slavko Goluža s osvojene tri bronce još uvijek ima veliki kredit. Smjenjivati ga nakon četvrtog mjesta ne bi bilo u redu jer to je isto kao da izbacite igrača iz momčadi nakon jedne loše utakmice. Sigurno je, međutim, da bi se Zdravko Zovko i cijeli stručni stožer morali više uključiti u analiziranje pogrešaka. One se ne mogu ispraviti ni za dva dana ni za dva tjedna, nego planskim radom.
Canjuga: Slavku kao kolega izbornik ženske reprezentacije dajem punu podršku. Zajedno smo 2010. bili pomoćnici Červaru kada je počela smjena generacija i znam da je imao velikih problema u podizanju nove momčadi. Izveo je taj proces više nego dobro, osvojio tri bronce, a i polufinale je uspjeh. Pa Onestu bi po tome davno trebalo smijeniti jer Francuska u Srbiji 2012. i Španjolskoj 2013. nije bila ni blizu polufinala. Nemojmo od ono malo uspjeha stvarati neuspjeh jer je rukomet naš sport koji je najduže u europskom i svjetskom vrhu, a ovi igrači imaju još puno toga za reći.
Bašić: Bez obzira što je izbornik već četiri-pet godina, smatram da Slavko tek stječe druga iskustva osim onog rukometnog, recimo u pogledu psihologije igrača, i to će mu pomoći da izraste u dobrog trenera. Kontinuitet rezultata već ima, a uz još rada na nekim detaljima možemo očekivati nove medalje.