Prve reakcije na nesretnu nezgodu, posjekotinu Lackovića u splitskom kafiću, prijetile su da tu bude afera s više od sedam šavova. Zoran Gobac se javio iz Zagreba s otvorenom kritikom upućenom Linu Červaru, no u utorak je to već bio blaži istup:
- I dalje se ne slažem s tim što su igrači pušteni u te sate u kafić, ali odbijam insinuacije da ćemo na prvi kiks na EP-u izvući to kao argument za obračun s bilo kim, jer sam uvjeren da mi imamo još dosta igrača s kojima se može praviti igru kao da je donekle i Lacković tu.
Červar je zvao Musu, ali kaže da Lackovića mogu glumiti i Valčić i Vuković…
- Imamo tu dosta igrača, pa čak i Duvnjak zna u nuždi tu odigrati, no nedostaje nam naravno Lackovićev šut s distance. Glavno je preskočiti Norvešku i eto Lackovića natrag.
Svježa reakcija Gobca podsjetila je na Atenu 2004. kad je uoči olimpijskog zlata Červar imao žestoku opoziciju (sjećam se da sam to nazvao “Červarom između Kobca i Gavrana” jer su ga tretirali Kavran i Gobac). Gobac danas kaže da to nije bilo tako nego:
- Červar i ja na jednoj, a Smajlagić i Kavran na drugoj strani… Ma dajte, u svemu tome ispustili ste novinare, Červarove najveće oponente! Evo pogledajte to s Metličićem. Pa takvoj veličini nije potrebno preko novinara tražiti povratak u reprezentaciju, zašto se sam ne javi… Naravno da nam fali, ali Hrvatska je rukometno toliko moćna da uvijek može naći pravu momčad koja će na svjetskoj sceni figurirati odgovarajuće svom renomeu.
Červar ponavlja da se dogovorio s Metličićem i ako zatreba, uskočit će iz Španjolske:
- Bitno je da imamo plan, a to je London 2012. i treće olimpijsko zlato. Dotad moramo stvoriti zlatnu ekipu a ne možeš tamo s veteranima, pa zato i EP uzimamo kao jednu od stepenica na uzbrdici obnovljene zlatne generacije. Momci to mogu, prekrasni su ljudi, poručujem da bi ih svaki roditelj poželio i zato ponavljam da nisu zaslužili etiketu pijanaca. Tražite im greške u igri. Ako možete - govori Červar i nastavlja:
- Jer u svijetu se Hrvatsku smatra zemljom zlatnog rukometa, prvaka svijeta i dvostrukih olimpijskih pobjednika. Bilo je takvih naslova, u Hrvata ruke od zlata! U takve se po svijetu nitko ne usudi tek tako olako dirnuti. A u kafić sam ih pustio jer im vjerujem, jer to zaslužuju. Odgađali su slavlje za Lackovićeva Luku, a te večeri sam zaključio, pomalo i lukavo, da je prilika riješiti se tog njihovog auspuha, bolje nego dan prije puta na EP. E sad su ti “džokeri” hvala Bogu potrošeni. A mislili smo zvati čak i obitelji, žene, djecu… Sad smo mirni i možemo se baciti samo na rukomet.