Osam mjeseci prošlo je od posljednjeg natjecanja. I dosta joj je. Dosta čekanja.
- Jedva čekam da dođem na natjecanje i...
Nastavak rečenice Sandre Perković znat ćemo brzo. Već sutra nakon 16.25 (po hrvatskom vremenu).
- Poželjela sam natjecanja. Nije mi problem trenirati, ali nekad je dobro maknuti se iz ustaljenog ritma teretana - hotel - bacalište.
Maknut će se u petak u Dohi. Prva stanica Dijamantne lige na kojoj brani naslov. I već prva disciplina je njezina.
- Nije mi problem što Dijamantnom ligom otvaram sezonu. Tako se poklopilo. Imala sam ozljedu u siječnju, oporavak je potrajao mjesec dana... Ma stigla sam se ja pripremiti za neke mitinge, ali to ne bi bila moja uobičajena forma. I nisam željela forsirati pa se možda opet ozlijediti.
Je li ovo prava forma olimpijske pobjednice u disku? Ova s kojom je jučer otišla u Dohu?
- Da. Dobro se osjećam.
Što disk kaže?
- Leti na treninzima preko 65 metara.
Nijedna od njezinih protivnica u Dohi, ove sezone nije bacila preko 65 metara. Jesu Njemica Nadine Müller (66,49) i Kubanke Yaime Perez (66,01) i Yarelys Barrios (65,17), ali one nisu na startnoj listi.
- Da, nema glavnih protivnica, ali tu je Sandra Perković - smije se Sandra.
- Ma, meni je svejedno tko su mi protivnice. Samo mi je bitno da sam ja spremna. Neke sprave na treninzima bacala sam osobne rekorde - loptice, palice...
Znači li to da će i disk letjeti dalje nego inače?
- Ne mogu garantirati da će već u Dohi biti preko 70 metara. Jer ja sam osobni rekord od 69,11 bacila na Olimpijskim igrama gdje te posebna atmosfrea dodatno povuče.
Ali 70 m je plan. Veliki plan za ovu godinu.
- Forma se brusi za Svjetsko prvenstvo u Moskvi. Tamo bi trebalo biti... Ako dođe ranije, super.
Može li se dogoditi da Sandra samu sebe iznenadi i prije?
- Ne. To je atletika, nema tu iznenađenja. Nije to pucanje pa slučajno pogodiš metu.
Hoće li i prije Moskve sva natjecanja puštati ruku maksimalno? Postoji li uopće mogućnost doziranja?
- Ne. Nema onoga, bacila sam 69,99, a da sam htjela rokati, možda bih bacila preko 70 metara. A možda sutra izađem na cestu i pregazi me autobus... - iskarikirala je.
- Nema toga. Koliko ide - ide. Uvijek bacam 110%.
Sandra je uvijek bila tip osobe koji "pali na inat". Budući da u Dohi nema glavne protivnice, pogotovo Müller i Kineskinje Yangfeng Li, što će je potpaliti?
- Za Dohu sam sama sebi motiv - zastala je nekako.
- Ma, hrvatska javnost je moj najveći motiv.
U kom smislu?
- Stvari koje su se dogodile proteklih mjeseci... Uh to je preveliki motiv.
Rastanak od trenera Ivana Ivančića, rad s dečkom Edisom Elkasevićem... Mnogi su je "masakrirali" zbog toga.
- Pokazat ću da sam napravila pravi potez. Nemojte sumnjati u to. Edis i ja smo se dobro složili, dobro surađujemo, razumije me, ne tretira me kao robota. On je bio veliki bacač, ima dovoljno iskustva i lako je raditi s nekime tko je prošao najveća natjecanja. Bit će to odlično, ne brinem se.