GRAZ - Rukometna reprezentacija koja u Austriji “gine” za novu medalju nije pretrpana purgerima, no u odnosu na druge momčadske sportove rukomet je prava oaza Zagrepčana.
Uz igrače Igora Vorija, Vedrana Zrnića i Manuela Štrleka pravi su Zagrepčanci i dva “igrača s klupe” - fizioterapeut Damir Kajba te dugogodišnji direktor reprezentacije Ivica Udovičić. Da nisu ozlijeđeni, možda bi u postavi bili i Goran Šprem i Zlatko Horvat, da nije “prestar” - i Denis Špoljarić.
Najjača enklava u aktualnoj reprezentaciji je ona iz Hercegovine koja broji čak pet od 19 naših igrača u Austriji. To su Mirko Alilović, Denis Buntić, Goran Čarapina (rođen u Metkoviću), Željko Musa i Marin Šego. Vidljivo je, sva tri vratara.
U reprezentaciji kao i uvijek postoji splitska “sekcija” koju trenutačno bez Petra Metličića čine samo vođa momčadi Ivano Balić, Drago Vuković i Jakov Gojun. Split je najsportskiji grad na svijetu. Njihova se grupa može uz pomoć Tončija Valčića proširiti na cijelu Dalmaciju. Jaki su, nema što.
Vitezovi slavonske ravni su Domagoj Duvnjak i u Vukovaru rođeni Damir Bičanić, Požežanin Marko Kopljar te Virovitičanin Vedran Mataija. Ovaj posljednji se može ugurati i u lokalpatriotsku domenu izbornika Line Červara, koji bi bez njega bio jedini Istranin u momčadi. Neka i Mataija bude čisti Istrijan - samo da izborniku bude lakše kad već nema Matea Hrvatina kojeg je vodio na SP u Hrvatskoj 2009.
Iz krajeva sjevernijih od Zagreba samo je Blaž Lacković. Jadni su Zagorci (srce boli potpisnika ovih redaka) - uvijek nepravedno zapostavljeni. Ali, ne i jedini. Ni Like, Podravine, Korduna, Dalmatinske zagore... nema na rukometnoj karti Hrvatske.
Šaljiva regionalna pitanja za pojedine igrače
Za Ivana Balića: Neka proba objasniti kako usporeni Dalmatinac može biti najbolji igrač svijeta. Ustvari, jesu li Dalmatinci stvarno lijeni ili je to purgerska urota?
Za Vladu Šolu: Jesu li svi vratari u reprezentaciji Hercegovci zato što je on trener vratara, a i sam podrijetlom Hercegovac?
Za Mirka Alilovića: Zašto su hrvatski nogometni reprezentativci većinom bosanskog podrijetla, a rukometni - hercegovačkog?
Za Blaženka Lackovića: Je li jedini vrhunski sportaš iz Zagorja bio “Žuti Prosinečki”? Spada li Novi Marof u Zagorje ili Međimirje? Ako je Međimurje, pristaje li on kao Međimurac braniti istovremeno čast susjednog Zagorja?
Za Ivana Čupića: Kažu da su svi Metkovci zapravo Hercegovci. Je li to istina - ako jest, zašto se on drži ušća Neretve i ne želi natrag uzvodno kao Slavko Goluža?
Za Dragu Vukovića: Kažu da su svi Dalmatinci “galebovi”. Ako je to istina, kako je svojedobno mogao odbiti odbiti prebogatu ljepoticu Petru Ecclestone? Razmišlja li kad o tome, ima li noćne more?
Za Igora Vorija: Je li konačno uspio uvjeriti Balića, Valčića i Vukovića da je Dinamo jači klub od Hajduka? I da je CO Zagreb jači klub do RK Splita? I da je Zagreb najveći dalmatinski grad?
Za Domagoja Duvnjaka: Zašto se odrekao kulena, kulenovih seka, švargli i krvavica i na listu najdražih menija stavio Sauerkraut mit Kartoffeln? Jesu li Njemice ljepše od Slavonki i Hamburg od Đakova!?
Za Zorana Gopca: Zna li da lokalpatriotizam nije toliki bauk, dapače. Mogao je stvoriti europskog prvaka od RK Siscije iz rodnog mu Siska, a ne od RK Zagreba. Zašto je pobjegao iz Siska?
Za Sandija Šolu: Je slučajno to što predsjednik HRS-a, ugledni sportski novinar, najbolji rukometni vratar i trener vratara te uspješna pjevačica imaju isto prezime? Je li to nepotizam?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....