Iztok je odabrao počivati na tri mjesta: Velenju, Novalji i Zagrebu...

Željeli smo s Barcelonom odigrati utakmicu čiji će cijeli prihod ići za ozdravljenje našeg Iztoka. Nažalost, odigrat ćemo utakmicu kojom ćemo mu odati dužno poštovanje za sve što je učinio za naš klub, za reprezentaciju i hrvatski rukomet - rekao je Zoran Gobac.

Potpuno shrvan nakon vijesti koja je došla iz SAD-a, Gobac nije mogao suvislo nastaviti s emotivnim prisjećanjem na velikog osobnog prijatelja. Zamolio je za pauzu, usne su zadrhtale, grč na licu nije se mogao sakriti kao ni suze koje su krenule same. Tek kad se smirio, nakon pola sata, Gobac je nastavio i nešto detaljnije objasnio što se s Iztokom događalo posljednjih dana njegova života.

- Bio sam u svakodnevnom kontaktu sa suprugom Jasenkom i sinom Borutom. Oni su mi i javili tužnu vijest da je preminuo u Kaliforniji u 14 sati i 14 minuta po tamošnjem vremenu. Nažalost, moj se prijatelj pred kraj života jako mučio, to i mene sada jako muči. Teške je trenutke prošla i cijela njegova obitelj, svi smo zbog toga u šoku. Katastrofa, nisam u stanju uopće pričati - rekao je Gobac, koji je tek u trećem pokušaju ipak uspio zaokružiti cijelu priču s kojom je upravo on najbolje upoznat.

- Strašno, ljudina od 110 kilograma spao je na 55...

Iztok je tek ovog proljeća postao svjestan s kakvom se teškom bolesti mora nositi. Najprije je primijetio kvržicu na leđima koja je nalikovala na nakupinu masnog tkiva. Ispostavilo se da je riječ o tumoru koji je s pluća vrlo brzo metastazirao na žučovod i kosti.

Supruga Jasenka i sin Borut s njim su bili od prvog dana, ni na trenutak se nisu odvajali od njega.

- Iztok je veliki borac, nije baš dobro, no svi vjerujemo da će se izvući. Iza nas je nekoliko kemoterapija, čeka nas isto toliko zračenja. Puno nam znači podrška cijele obitelji, brojni prijatelji, suigrači mojeg supruga - govorila je Jasenka.

No, nada je ipak jako kratko trajala, Iztok je otišao u trenucima najveće podrške, koja je trebala kulminirati dvjema utakmicama u Zagrebu i Celju. Za podsjećanje, u međuvremenu su i banjalučki Borac i CO Zagreb svoju utakmicu u regionalnoj ligi igrali također u dobrotvorne svrhe. Isto su postupili i u našičkom Nexeu koji je prihod s utakmice sa Sutjeskom također donirao Iztokovoj obitelji.

Nažalost, Puc je pošao putem kojim je prije godinu dana otišao Velimir Kljaić, njegov izbornik iz zlatne Atlante 1996. Koliko to danas grozno zvuči, Iztoka više nema sa nama, no otišao je za ‘Kljunom’ u legendu.

Iztok će u SAD-u biti kremiran, izrazio je osobno tu želju, komemoracija će biti održana i u Zagrebu. Pepeo će biti podijeljen na tri dijela, jedan će ostati uz njegovu majku Danicu u slovenskom Velenju, a druga će dva u Hrvatsku - u Zagreb i Novalju...