Nakon posljednjeg sučevog zvižduka naši su igrači pali jedni drugima u zagrljaj, s leđa im je pao težak teret, znali su da mogu, i da su dovoljno jaki. Pokazali su srce protiv isto tako srčanih Poljaka, no opet su bili bolji, kao i toliko puta do sada. Zaslužili su pravu mušku pijanku, no, neće je biti, slijedi put u Herning i priprema za sljedeći cilj.
- Prvi smo opet ostvarili, opet smo u polufinalu. Iako se igra po drugačijem sustavu nego na SP-ima, ovo je bio svojevrsni četvrtfinale. Opet smo pobijedili u velikoj i odlučujućoj utakmici u kojoj nije bilo popravka. Dečki su zaslužili sve čestitke zbog toga što su se opet digli iz rupe kad je bilo najteže. Sada pred 14 tisuća danskih navijača idemo pokušati iznenaditi i ostvariti još bolji rezultat, rekao je Mirko Alilović, koji je u prvom dijelu spašavao i vadio kad našima nije išlo najbolje.
Manuel Štrlek toliko je i u ovim slavljeničkim trenucima hladan i nemoguće je iz njega izvaditi neku euforičnu izjavu. O njegovom učinku, koji je opet bio gotovo stopostotan (6/7), nije ni želio govoriti:
- Igrač nije važan, ja sam sada nešto više zabio, netko drugi će drugi put. Bila je opet ključna naša obrana, posebno u drugom dijelu, kad smo se stisli i napravili prednost koju oni više nisu mogli uloviti. Gadno smo ih bili stisli, oni su nam praktično lopte dali u ruke. Istrčali smo te kontre i polukontre za lagane pogotke i povratka im nije bilo.