Merlene Ottey - atletska baka koja ispisuje povijest

ZAGREB - U ljeto 1980. godine hladni rat je uzimao svoj danak u svjetskom sportu, ali to jednu lijepu i dugonogu Jamajčanku nije smetalo da u Moskvi osvoji olimpijsku broncu. Prvu za sportašicu s engleskog govornog područja Kariba. Merlene Ottey tada je bila dvadesetogodišnjakinja. Danas, dva i pol mjeseca nakon što je proslavila pedeseti rođendan, “kraljica staze” spremna je za još jedan pothvat, uskoro će ispisati novu stranicu u povijesti “kraljice sportova”.

Trideset godina poslije Moskve i nakon 23 osvojene medalje s olimpijskih igara i svjetskih prvenstava Merlene Ottey će u subotu postati najstarija atletičarka koja je ikada nastupila na Europskom atletskom prvenstvu. Slovenija, za koju trči od 2002. godine, ju je za natjecanje koje počinje u utorak prijavila kao jednu od pet kandidatkinja za štafetu 4x100 metara. Ako će se samo rezultati gledati nema razloga da ne vidimo Ottey kako plavim tartanom olimpijskog stadiona u Barceloni uzima i predaje palicu svojim, u najmanju ruku, dvostruko mlađim kolegicama iz reprezentacije.

Samo jedna Slovenka je ove godine sto metara pretrčala brže od Otteyinih 11.67 sekundi, a štafeta se sastoji od četiri trkačice. Najbrža Hrvatica ove godine Sandra Parlov (rođena 1984. godine) ima isti najbolji rezultat kao 26 godina starija Ottey, a niti jedna članica hrvatske štafete 4x100 metara koja je prije dva tjedna istrčala novi državni rekord nije se ni rodila kada je slovenska jamajčanka ponosno primala medalju na postolju tadašnjeg Lenjinovog stadiona.

- Ljudi uporno ponavljaju da nakon određene dobi više ne možete raditi neke stvari. I prema njima zacrtavam svoje ciljeve. No najvažnija motivacija je činjenica da i dalje mogu brzo trčati.

Dugovječna Ottey nadživila je dominaciju istočnih Njemica, bljeskova najbrže žene svih vremena Flo Griffith-Joyner, najneizvjesnije utrke u povijesti atletike protiv Gail Devers (bez olimpijskog zlata ostala je za pet, pazite sad, tisućinki sekunde, a bez svjetskog zlata 1993. u Stuttgartu za jednu jedincatu tisućinku) te uspon i pad Marion Jones kao i vlastiti dopinški skandal 1999. godine zbog kojeg nije trčala godinu dana i kasnije odlučila trčati za Sloveniju. U njenoj kolekciji je priča i medalja i za nekoliko života. A tek su joj 50 i još ne misli stati.

- Nakon Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. kao i četiri godine kasnije u Seulu ozbiljno sam razmišljala o završetku karijere. No i dalje sam trčala svoje najbolje utrke pa sam zaključila da nemam razloga prestati.