Na konto odličnog i odavno provjerenog trenera te najnovijeg izbornika reprezentacije Ivice Tucaka idu sve zasluge za novo odličje vaterpolista na SP-u u Barceloni. On i samo on, te njegov stožer i igrači, zaslužni su za nastavak kontinuiteta uspjeha hrvatskog vaterpola. Nije palo zlato kao u Londonu, no i bronca je zalog za uspješnu budućnost hrvatskog vaterpola.
Tamo negdje daleko iza svega ipak se još uvijek nadvija sjena neponovljivog maga Ratka Rudića. Kao savjetnik u HVS-u, on je još uvijek tu. Bio je i u Barceloni, a bit će tu zauvijek. Kao Zeus i dalje će nadgledati sve ostale “bogove”, trenere, predsjednike, igrače... S druge strane, on to sam neće ni pokušati isticati.
U pozadini
- Tu sam negdje iza, u pozadini svega, nije me bilo previše ni u kojoj odluci. Ne treba tu mene apostrofirati. Baš o svemu je odlučivao novi stožer na čelu s Ivicom Tucakom. Ne bih volio da me se gura u prvi plan kad me u njemu nema. Uvijek ću biti tu ako treba pomoći, no već se sada vidjelo da to nije nužno - kazao je Rudić.
Uvijek kritični Rudić nikada nije bio posve zadovoljan, uvijek je tražio više. No, njemu je sjaj svjetske bronce sasvim dovoljan.
- Ne treba tražiti kruha preko pogače. Možda na kraju možemo biti malo tužni zbog te utakmice s Mađarskom, no odlučivao je jedan potez, jedna lopta. Sport je to i nema se dečkima niti bilo kome išta predbacivati. Medalja je uvijek medalja, na SP-ima sada imamo kontinuitet još od Melbournea 2007. Nitko to nema osim Hrvatske i zato nema razloga za kritiku. S druge strane opet šteta, i tu su utakmicu dečki imali. No, nekad moraš i izgubiti, uvijek je bilo tako.
Tucak je uspjesno krenuo, nakon zlata na Mediteranskim igrama došla je i svjetska bronca. Odličan zalog za nastavak uspješnog niza.
- Vjerujem da će mu sad biti lakše, da ga se ne kritizira bez razloga jer je hrvatski vaterpolo imao odličan niz prije njega. Samo mu je ovo trebalo da ima mir, da gradi momčad koja će i dalje ostati u svjetskom vrhu. Posebno je dobro to što je uspio doći do medalje s dobrano podmlađenom momčadi. To je odlično za njega kao što je odlično i za te dečke koji su sada prvi put u glavnim ulogama. Potvrdili su se, dosad su igrali sporedne role. Odnosi se to na sve njih, na malog Luku Bukića... Mogli su svi oni i malo više igrati, no njihovo vrijeme tek dolazi.
Trebaju igrati najbolji
O onim starijima ne treba previše govoriti. Ostali su na nivou. Što je sa “sinovima razmetnim”, Boškovićem i Burićem?
- O tome se u Savezu raspravljalo, raspravljat će se sigurno i dalje. Uvijek trebaju igrati najbolji, tako sam uvijek razmišljao. Vidjet ćemo, nije na meni da bilo što odlučujem. Ovdje u Barceloni ovi su stariji nastavili s berbom medalja. Josip Pavić, što reći, najbolji od najboljih, Dobud na centru, zatim Sukno, Joković, Obradović, Bušlje, Muslim... Klasa do klase, uvijek na nivou, ponajbolji igrači svijeta na svojim pozicijama svi do jednoga. Upravo zato sam optimist i vjerujem da će se nastaviti žeti uspjesi na velikim natjacanjima.
Početak novog olimpijskog ciklusa bio je uspješan, kakvi su planovi za budućnost...
- Opet imamo darovitu generaciju. Zašto se onda zaustavljati? Uvijek treba postavljati ambiciozne ciljeve, to je naša obaveza. Nekad će se otići do kraja, nekad doživjeti loš rezultat, no “pravac kretanja” uvijek mora biti isti. Takva je naša prošlost, takva je sadašnjost, takva nam mora biti i budućnost.
‘Začudio me kiks Srbije’
Naši su Rudića zadovoljili, zadovoljan je i kvalitetom vaterpola na SP-u u Barceloni.
- Sve je više-manje u skladu s očekivanjima. U završnici su se medalje mogle i drugačije raspodijeliti, no polufinalisti su i bili najbolji. Jedino me začudio kiks Srbije koju sam, iskreno, prije SP-a smatrao jednim od najvećih kandidata za zlato. No, pali su od Crne Gore kao i mi od Mađarske - zaključio je Rudić.