Kako dobiva sve više vremena na ledu, tako Borna Rendulić sve više dokazuje da je zavrijedio mjesto u NHL-u. Najbolji hrvatski hokejaš odigrao je u subotu, mjesec dana nakon debija (11. prosinca) u najjačoj ligi svijeta, devetu utakmicu za Colorado Avalanche, a začinio ju je asistencijom za pobjednički gol.
Rođeni Zagrepčanin koji je prve hokejaške temelje napravio upravo u Domu sportova i na Šalati, što ga i čini specifičnim kao prvim takvim Hrvatom koji se uspio probiti sve do svjetske hokejaške elite, privlači sve više pozornosti u NHL-u. Točnije, sve više pohvala stiže za njegovu igru, umijeće, agresivnost i samopouzdanje kada je na ledu, a najbolje od svega će to potvrditi trener Patrick Roy, koji ga sada već redovito gura u jaku navalu zajedno s kapetanom Gabrielom Landeskogom i Mattom Ducheneom.
Zbog činjenice da dobiva sve više prostora i službena internetska stranica Avalanchea napravila je intervju s Rendulićem kako bi ga navijači što bolje upoznali.
Odrastajući u Hrvatskoj, što te motiviralo da se posvetiš baš hokeju i kada si prvi put čuo za hokej?
- Ne mogu se sjetiti, ali kao dijete sam bio hiperaktivan, ali i talentiran za sport. Kao klinac od 7 godina sam stalno igrao nogomet, ali me jedan dan trener pitao “hoćeš li doći probati hokej?” Nisam ni znao što je to točno, ali rekao sam da ću probati. Otišao sam na jedan trening i otuda je sve krenulo.
Koji je bio najveći izazov igrati hokej na ledu u Hrvatskoj?
- Novac. Roditelji nisu imali puno novca, a hokejska oprema je skupa i nije se uopće mogla nabaviti u Hrvatskoj. Zato smo je išli kupovati u Austriju, Sloveniju i Češku. Roditelji su prodali sve automobile i tražili sponzora kako bi meni nabavili opremu da mogu nastaviti s hokejom.
Koje su najveće razlike u hokeju u Europi i Sjevernoj Americi?
- U Europi je jasno veći led, više tehnika dolazi do izražaja, ne igra se toliko na tijelo. U NHL-u je sve puno brže, nemaš puno vremena za reakciju, dapače, prije i nego dobiješ pak, moraš znati što ćeš s njim učiniti. Ali kada gledaš NHL stalno na tv-u, naučiš.
Jesi li u Hrvatskoj gledao NHL i imao uzore?
- Naravno, sjećam se Waynea Gretzkog, Joea Sakica, Marija Lemieuxa... Lemieux mi je bio idol.
Kako ti je biti prvi Hrvat koji je zabio gol u NHL-u?
- To mi je velika čast, pogotovo u mojim godinama, ali nadam se da nisam posljednji Hrvat koji će zabiti. Kada sam dolazio u SAD, mislio sam da će mi trebati vremena za privikavanje, ali dobio sam priliku i već sam u četvrtoj utakmici zabio gol. Osjećaj kada sam zabio gol bio je neopisiv. 20.000 ljudi u dvorani skače zbog tebe... Fenomenalno.
Što ti je, osim igranja, najuzbudljivije u svijetu NHL-a?
- Sav životni stil, visoki standard. Lijepi hoteli, lijepi zrakoplovi, nisam navikao na to. Nisam nikada to ni vidio, sve je ovo kao život s pet zvjezdica.