Hvala Ivano, što nisi s nama! Tvoj “mrtvi” telefon bio je naša inspiracija! Tako bi sportski cinik prokomentirao epsku hrvatsku pobjedu nad Francuskom , kada je vlasnik olimpijskog zlata zdrobljen i zgažen poput opuška. Složit će se rukometni svijet - bio je to masakr motornom pilom. A pila je bila u rukama Domagoja Duvnjaka…
Balić kao lajtmotiv
Ako Hrvatska osvoji medalju, a na najboljem je putu da to učini, na postolju mora biti i jedan momak u civilu. Iako nije odigrao ni minute, Ivano Balić bio je najjači 'lajtmotiv' ove momčadi, i njemu oko vrata treba objesiti kolajnu. Njegova šutnja je, kao što kaže mudri Ćiro Blažević, bila inspiracija i motiv. Ne znam samo je li igrače više motivirala mogućnost da pobijede bez njega, ili da mu poštom pošalju medalju, zato što “korisnik nije odgovarao na pozive”. Ipak je on godinama bio lider igre i najčvršća karika rukometne reprezentacije, jedan od petorice hrvatskih sportskih genija. Izvjestitelji hrvatskih listova su više propješačili u Madridu, utrkujući se za Balićevom ekskluzivnom izjavom, nego što su naši reprezentativci pretrčali kilometara na ovom turniru…
Nakon što sam vidio utakmicu u Londonu, kada sam kao popišani golub odlazio iz olimpijskog sela, prije utakmice sam još jednom prevrtio film u glavi. I shvatio da je Hrvatska kako-tako parirala razigranim i “napaljenim” Francuzima dok je Balić bio u igri. I već tada sam se pitao - zašto ga Goluža koristi tako malo, minute mu je davao na kapaljku. A sam Balić mi je nekoliko dana prije rekao: “Nije mi bilo drago kada su me gazili na pripremama, ali, nadam se da će se trud isplatiti…” No, već tada je u viziji Slavka Goluže živio novi “ Modrić”, forsirao je Duvnjaka, koji je tada protiv Francuza potpuno zakazao. U srijedu navečer bio je broj jedan! Sjećanje na tu, možda i najveću rukometnu utakmicu koju sam uopće gledao, a gledao sam dva olimpijska finala i dvije hrvatske zlatne kolajne, činila me skeptičnim u ishod ovog susreta.
Gdje je bio Karabatić?
Da, možda je Karabatić 'razj..at', kako bi rekao Ćiro , ali, Omeyer je hobotica sa stotinu krakova, Narcisse je najbolji igrač svijeta…
Vidio sam kako je Velimir Kljaić “Kljun” 1996. marširao u Atlanti do zlata, vidio sam i Červarovu “laku konjicu” u Ateni, kada je Balić igrao rukomet kao što Messi danas igra nogomet, ali, vidio sam i Golužino remek-djelo. Rijetko je kada neki trener tako riskirao kao Goluža. Kao da je Ćiro 1998. izostavio Bobana, ili Petar Skansi Dražena Petrovića. Odreći se najboljeg igrača, i to još na tako proziran način, može samo vrlo hrabar čovjek, trener s vizijom ili - budala. Goluža sasvim sigurno nije budala, on je na najboljem putu da njegova vizija dođe do finala SP-a. U Londonu su Danci stradali sa 11 razlike (32-21). I tu se postavlja pitanje - može li Goluža nadmašiti sve? Treba mu vremena, ali od srijede navečer moramo mu vjerovati. Ma što se dogodilo u finišu prvenstva.
Utakmicu sam gledao u Daruvarskim toplicama s Ćirom Blaževićem. Kako je trener svih trenera zaluđen Sulejmanom Veličanstvenim, malo smo “zakasnili” na rukomet. Ćiro je bio impresioniran: “Turci su pobijedili Hollywood, a Goluža je pobijedio Balića i njegov ego. Karabatića ništa ne može nadahnuti kao prisustvo Balića na terenu. A njega nema i Karabatić je podbacio.
Rukometni Prosinečki
Nogometni sam novinar, ali moram postaviti jedno pitanje. Hrvatska nogometna reprezentacija je godinama među deset najboljih na svijetu, rukometna reprezentacija među četiri! A nerijetko smo svjedoci da Zorana Gopca “sudski progone”, pribijaju ga na križ zbog sukoba interesa, umjesto da mu daju stolicu u Kući slavnih. Treba li Golužu osuditi što je u reprezentaciji kao lidera igre postavio “ Prosinečkog” u liku Duvnjaka? Ili ga, unatoč svemu, treba osuditi jer je “izgubio telefonski broj Ivana Balića”? Što biste rekli da Štimac izostavi Olića? Otkinuli bismo mu glavu. Ja prvi! Da li bismo bili u pravu? Možda bismo ipak mogli nešto i naučiti od Goluže…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....