U POTRAZI ZA FORMOM

Čilić: Nemam si razloga lagati, kriza je očita

Marin Čilić u pauzi između US Opena i europske dvoranske sezone analizira 2010. godinu, govori o planovima do kraja sezone i zaprekama s kojima se suočava
Marin Cilic of Croatia returns a shot to Illya Marchenko of Ukraine during the first round of the U.S. Open tennis tournament in New York, Monday, Aug. 30, 2010. (AP Photo/Frank Franklin II)
 AP

ZAGREB - Nismo ga naviknuli vidjeti takvog. Potišten, pogotovo kada spomenemo formu ili rezultate u proteklih pola godine. Naravno, u svom će stilu uvijek navući zarazni, dječački osmijeh na bilo kojoj drugoj temi (nogomet, vaterpolo, konobari koji nas ne doživljavaju...), ali na sam spomen američke turneje ili US Opena izraz lica postaje mu tmuran kao uranjeni zagrebački jesenski dani. Marin Čilić jedan je od tipova koje bismo opisali kao optimiste. Uvijek gleda naprijed i, uz fanatični rad o kojem je gotovo ovisan, traži prostor za napredak. U ovom je razgovoru, s obzirom na Marina kakvog znamo, previše puta koristio riječi “kriza”, “pad” ili “nesigurnost”. Jednom mu se čak omakla i “depresija”...

- Neću si lagati, ni sebi ni drugima. Kriza je očita, nisam više onako siguran u sebe kao što sam bio na početku godine. Sve mi je više upitnika u glavi kada sam na terenu i to moram pod hitno riješiti - opisao je Čilić trenutno duševno stanje pa odvrtio film posljednjih nekoliko tjedana provedenih na sjevernoameričkom kontinentu:

- Otišao sam na američku turneju s nekakvom sumnjom, nisam bio siguran koliko mogu. Nedostajalo mi je mečeva i polufinale Washingtona zbog toga je bilo jako važno. Porazi u prvim kolima Toronta i Cincinnatija bili su neugodni, ali nisam igrao loše. Nadao sam se da će se vratiti na US Openu, ali eto, dogodio mi se taj Nishikori.

Japanac je izašao kao pobjednik iz meča drugog kola koji je trajao dvije minute kraće od pet sati, meča koji je Čilić nazvao fizički najtežim u životu.

- Nakon nekog vremena sam se borio da ostanem na terenu živ i priseban koliko god meč bude trajao. U tom je trenutku vlaga bila 87 posto, a temperatura 35 stupnjeva. Nije opravdanje, ali u tim uvjetima se nije igrao tenis nego se preživljavalo.

Porazom u New Yorku Marin je kompletirao nastupe na Grand Slamovima u 2010. Emocije su dosta podijeljene kada pogleda rezultate, ali na pitanje da li bi uoči sezone prihvatio polufinale (Austalian Open), osminu finala (Roland Garros), prvo (Wimbledon) i drugo kolo (US Open), Čilić nama iznenađujuće odgovara:

- Prihvatio bih jer mislim da mi i ovi porazi mogu pomoći da postanem bolji igrač, da naučim nešto. Ako ću iz ove krize izvući pouke, izaći snažniji, onda će i ona imati smisla. Međutim, ako izgubim te nijanse koje me razdvajaju od onih koji su plasirani ispod 30. ili 40. mjesta na svijetu, onda mi se neće biti jednostavno vratiti u vrh. Mnogo je primjera tenisača koji se nikada ne vrate kad jednom malo posustanu pa znam da to nije put koji želim proći.

Otkada se pojavio u vrhu, i domaći i strani teniski autoriteti guraju ga među svjetsku kremu. I sam spominje nijanse koje ga razdvajaju od “srednje klase”. Što je to što ga čini predodređenim za velike stvari?

- Teško mi je realno govoriti o tome, ali mislim da je glavna razlika u iskorištavanju prilika. Od ulaska u profesionalni tenis ugrabio sam svaku šansu koja mi je pružena i rijetko sam gubio od slabije plasiranih igrača. Dobro, u zadnje vrijeme se i to promijenilo, ali zato što je ostalo malo igrača koji su bolje rangirani (smijeh).

Ako postoje stvari koje ga čine posebnim, kao što je sposbnost izvlačenja maksimuma u teškim situacijama, očite su i neke rupe koje bi bilo uputno što prije zakrpati. Servis i igru na mreži mnogi spominju kao bolne točke.

- Vidim ih i ja, osjetim da je tu najveći prostor za napredak, ali nekih se navika, koje sam stekao kroz tenisko odrastanje, teško riješiti. I ja znam pogledati svoje mečeve i pomisliti kako sam u mnogo situacija morao završiti poen na mreži, ali na terenu to ponekad ne vidim i oslanjam se na ono u što najviše vjerujem, a to je igra s osnovne crte.

Neki se pitaju kako takav stručnjak kao što je Bob Brett ne mijenja te loše navike. Marin “krivnju” preuzima na sebe.

- Jednostavno se ponekad zasitim savjeta i teško mi ih je prihvaćati. S Bobom sam naučio stvari do kojih bih, i da sam na ovoj razini igrao narednih 4-5 godina, bez njega jako teško došao. Znam da bi on dao sve za moj uspjeh i za sada ne vidim razlog da razmišljam o promjeni trenera.

Činjenicu da nije s njime na svim turnirima Čilić ne vidi kao problem.

- Čujemo se stalno i funkcioniramo kao da je uvijek uz mene. Jednostavno, mislim da igrač samo do određene granice može biti ovisan o treneru, jer ipak sam ja taj koji vuče poteze na terenu.

Na početku godine činilo se da će suradnja s Goranom Ivaniševićem postati intenzivnija, ali sve je ostalo po starome.

- Goran je uvijek bio tu, pomogao mi je mnogo i tu se nije ništa promijenilo. On je htio vidjeti kako bi izgledalo kada bi se intenzivnije uključio u rad sa mnom pa me zato i vodio na Indoorsu i u Miamiju.

Odnos sa svojim teniskim idolom i dalje opisuje kao iznimno korektan, prijateljski.

- Upravo me nazvao, dogovorili smo trening. On je sigurno prošao kroz milijun ovakvih kriza pa sam siguran da će mi pomoći njegov savjet.

Punjenje baterija u Zagrebu na treningu sa Zecom trebalo bi rezultirati zaokretom. Masters Cup je gotovo prekrižen, ali preostalih šest turnira koje planira igrati (prvi u Metzu, za koji je dobio pozivnicu, počinje za deset dana) mogli bi sezoni dati lijepu završnu notu.

- Posebno su mi tu bitni Masters turniri u Šangaju i Parizu. Recimo da bih bio zadovoljan da do kraja godine odigram 20 mečeva, to bi bilo barem tri po turniru.

Kraj sezone idealan je period za ušminkavanje dojma. S Mastersima do sada nije bio “na ti”, a vrijeme je da se i to promijeni. Do sljedeće godine i novih pokušaja na Grand Slamovima... I da se ne ponovi razgovor u Hrvatskoj početkom drugog tjedna jednog od četiri najveća turnira. Njegovo je mjesto u tim trenucima u Melbourneu, Parizu, Wimbledonu ili New Yorku, a nikako u Zagrebu.

Čilić o Davis Cupu: Imamo mladu momčad koja može iznenaditi

U ne baš briljantnom aktualnom trenutku hrvatskog tenisa Marin se nameće kao lokomotiva Davis Cup vlaka

ZAGREB - Ivan Ljubičić se oprostio od Davis Cupa, Ivo Karlović (sigurno) i Mario Ančić (vjerojatno) u 2010. neće igrati natjecateljski tenis. Iako godinama ne odskače od sljedećih najboljih Hrvata na ATP rang listi, Marin se nameće kao prirodni vođa nove generacije koja polako spušta renking na sve respektabilnije brojke. Ožujak 2011. i Davis Cup doći će brzo. Prvo kolo Svjetske skupine bit će veliki izazov ako ni Karlović ni Ančić neće moći pomoći.

- Imamo mladu momčad koja može iznenaditi. Dodig je ove godine jako napredovao i nadam se da će do kraja godine probiti Top 100. Veić je stalno tu negdje i mislim da bi mogao biti jako oružje za zemljane terene. Priključio se i Škugor pa mislim da imamo dobru perspektivu.

U kakvom je odnosu s momcima s kojima je krčio put kroz juniorski tenis?

- Kod nas je puno ljubomore, ali meni je drag svaki uspjeh koji naprave naši igrači. Kada smo na turnirima, uvijek se družimo zajedno. Veić i Mektić (1988., nap. p.) pa i Škugor (1987., nap. p.) su mi generacija, mnogo smo toga prošli zajedno i uvijek ću im pomoći ako mogu, barem savjetom.

Osim kolega, Marin će uvijek pronaći vremena i za najmlađe. Odnosom prema tenisu i radu te odmjerenim ponašanjem u javnosti pravi je primjer uzornog sportaša.

- Uvijek mi je drago kad razveselim neko dijete autogramom ili fotografijom. Kada im na licima vidim koliko im to znači, ništa mi nije teško - zaključio je Čilić.

Dolazak na Indoors 2011. je u opasnosti?

Čilićeva prošla i ova sezona imaju očite sličnosti: odlična prva dva mjeseca i pad nakon ožujka, odnosno prvog kola Davis Cupa. Nadamo se da to neće postati obrazac ponašanja...

- Nekako sam obje godine počeo padati s Mastersima u Indian Wellsu i Miamiju. Ove sam se godine osjećao odlično do Davis Cupa, ostvario jako puno pobjeda, ali i odigrao mnogo mečeva. Izvukao sam neke pouke i mislim da ću sljedeće godine malo prilagoditi kalendar natjecanja.

Nekako nam se čini da bi Branimir Horvat mogao imati velikih problema da ga privuče na Zagreb Indoors sljedeće godine.

- Konkretne bih planove za sada zadržao za sebe - nije potvrdio naše sumnje Marin.

Najbolji meč sezone

Protiv Juana Martina del Potra u osmini finala Australian Opena (5-7, 6-4, 7-5, 5-7, 6-3).

Najgori meč sezone

Protiv Guillerma Garcije-Lopeza u Indian Wellsu (6-7, 0-6).

Najdraža pobjeda u karijeri

Nad Rafaelom Nadalom u polufinalu Pekinga 2009. (6-1, 6-3).

Najteži poraz u karijeri

Od Floriana Mayera u prvom kolu Wimbledona 2010. (2-6, 4-6, 6-7).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. rujan 2022 18:17