ZAGREB - Andre Agassi imao je 35 godina kad je izgubio posljednji Grand Slam finale (od Federera na US Openu 2005.). Jimmy Connors je na putu do polufinala US Opena 1991. proslavio 39. rođendan. Ivan Ljubičić još nije zagazio u tako “ozbiljne teniske godine”, ali ovo mu je 13. puna sezona na ATP Touru i s pravom se osjeća - veteranom.
No, kako je i sam rekao nakon pobjede nad Novakom Đokovićem, “godine nisu važne, bitna je motivacija”. Prilično širok pojam koji je duboko utkan u pore sportaša. Pojam bez kojeg im ni sav talent ovog svijeta ne može pomoći da opstanu u žestokoj konkurenciji mladih i gladnih. Motiva ne nedostaje za igrati, ali treba se svaki dan natjerati trenirati, s godinama još i više nego prije da bi mogli zadržati korak.
Ivan je na probleme s motivacijom naišao nakon dvije velike sezone, nakon dvije godine u kojima je igrao najbolji tenis u karijeri, a ostao bez velikog pojedinačnog trofeja. Došao je do 3. mjesta na svijetu, izgubio tri finala na turnirima Masters serije, dvaput u pet setova.
- Tih sam godina igrao najbolji tenis i zaslužio sam barem jedan naslov - rekao je nakon pobjede nad Nadalom u polufinalu BNP Paribas Opena.
Nadal ga je pobijedio u polufinalu Roland Garrosa, u pet setova izgubio je četvrtfinale Australian Opena od Baghdatisa koji je te 2006. stigao do finala.
Da, osvojio je Davis Cup, učinio to na takav način da ga gotovo može smatrati pojedinačnim trofejem. No, sam ga osvojiti ne bi mogao. Jer da je to moguće, Roger Federer bi ga odavno imao u vlasništvu, a nema ga. I Ivan zna da je to bio momčadski napor i momčadski trofej, bez obzira na to što je na 11 od 12 “živih” pobjeda stajao njegov potpis.
- Danas opet igram samo za sebe, kao na početku karijere. Nikome ne moram ništa dokazivati.
Poruka je to u kojoj se, između redova, može pročitati poruka zašto se oprostio od nastupa u Davis Cupu. Indian Wells je, bolje od svih turnira, pokazao što Davis Cup čini tenisačima. Robin Söderling probio se do polufinala, uz Tomaša Berdycha jedini od četvrtfinalista koji je u tjednu prije turnira igrao za reprezentaciju. No, oni su još “mladići”. Šveđaninu je 25, Čehu 24. Pitanje je hoće li tako moći i za pet-šest godina.
Da je Ljubičić, poput Čilića ili Karlovića, u Indian Wells stigao iz Varaždina, pitanje je bi li napravio ono što jest, bi li u nogama imao dovoljno svježine da u trećem setu polufinalu protiv nikog drugog do li Rafaela Nadala odigra savršen tie-break.
- To mi je najbolji tie-break u karijeri. Znao sam da moram dobro servirati i biti agresivan. Sve mi je ušlo.
I to nakon što se dva i pol sata nadigravao s tenisačem koji iz svojih suparnika izvlači posljednje atome energije. Baš taj gem dao je Ivanu za pravo u svim potezima što ih je povukao u posljednje dvije godine. Prorijedio je raspored igranja, promijenio kondicijskog trenera i način fizičke pripreme, oslobodio se “političkih” obveza u ATP Touru. Sve da bi opet mogao uživati u tenisu. Najboljem kojeg je ikada igrao. *
30-godišnjaci u Top 50: Za njih još nije (pre)kasno
Uoči početka turnira u Indian Wellsu među 50 najboljih tenisača svijeta petorica su bila iz kluba “30+”. Evo kako su bili poredani:
14. Juan Carlos Ferrero (30 godina i 1 mjesec),
17. Radek Štepanek (31 godina i 4 mjeseca),
18. Tommy Haas (31 godina i 11 mjeseci),
26. Ivan Ljubičić (31 godina),
29. Ivo Karlović (31 godina i 1 mjesec).
Ako popis proširimo na Top 100, tu ćemo naići na još nekolicinu tenisača koji iz sebe imaju velike rezultate, a prošli su “idealne teniske godine”, poput James Blakea, Mickaela Llodre, Rainera Schüttleta, Nicolasa Lapenttija, Nicolasa Massua, Arnauda Clementa... Nema ih puno, ali su još uvijek, poput Llodre u Marseilleu, osvajati ATP naslove.