Hrvatski rekorder s najviše nastupa u dresu seniorske reprezentacije, svojedobno juniorski prvak Europe, dvostruki olimpijac, negdašnji euroligaški i NBA igrač, prvak Hrvatske, Turske i Grčke, čovjek koji je igračku karijeru zaključio u 39. godini nakon 23 profesionalne sezone i s 18 trofeja osvojenih s klubovima iz pet zemalja... Sve to je Roko Ukić (41), posljednje dvije godine trener u omladinskom pogonu svog Splita, ali i izbornik U-16 reprezentacije s kojom je prošli tjedan izborio promociju u Diviziju A europske košarke tog uzrasta.
- Cijelo ljeto je bilo lijepo, ne samo turnir u Makedoniji, radio sam s djecom koja slušaju i s kojom pritom možeš igrati košarku. I na kraju sam još sretniji da smo finale dobili u egalu, da nije bilo 20, 30 ili više razlike kao u svakoj utakmici do tada.
Pred Ukića je ovo ljeto postavljen jasan cilj: promocija u Diviziju A. No, ostaje li žal da u tome niste uspjeli prošle godine, da ova jedna vrlo talentirana generacija izlaznog kadetskog uzrasta dobije priliku osjetiti ono pravo, boriti se za europsku medalju?
- Ne žalim iz jednostavnog razloga jer lani nismo bili dovoljno dobri da bismo izborili promociju. Stvorila se bila neka priča da imamo silno talentiranu generaciju, no naše 2009. godište, koje je bilo izlazno, nije ta razina, pa su tako naša tri najbolja igrača u četvrtfinalu, koje smo izgubili, bila godinu mlađa. I ciljano smo to napravili, ali zato nije bilo realno očekivati da nas oni odvedu u A diviziju.
No, to su onda na dominantan način napravili ove godine u Đevđeliji.
- Pozitivno je bilo to što su prošle godine kao fizički inferiorniji mogli skupiti iskustvo koje je pomoglo da sada budemo bolji.
Sad ih pak kao ulazne juniore dogodine opet čeka Divizija B, ovaj put u konkurenciji U-18.
- Na to ne možemo utjecati, sustav je takav, ali zato smo mi ostavili mogućnost solidnoj generaciji 2011. da nastupi u najjačoj konkurenciji.
A koliko bi ova generacija vrijedila u elitnom razredu?
- Uvjeren sam da bismo bili top 5, i to ne temeljim na osjećaju, već činjenici da smo u posljednjih šest mjeseci pobijedili sve reprezentacije plasirane od četvrtog do devetog mjesta na Europskom prvenstvu Divizije A. Nismo igrali, iako sam i to htio, samo sa Španjolskom, Francuskom i Latvijom, od kojih ne mogu reći da smo bolji, ali isto tako bismo i s njima mogli igrati.
Kakav je zapravo potencijal igrača iz ove reprezentacije?
- Neću reći da su se kod nas kriteriji pogubili, ali u oskudici vrhunskih generacija i igrača, zbog čega smo uostalom i po B divizijama, čim se pojavi jedna talentiranija, odmah smo skloni pretjerivanju. I zato ih ja ne bih uspoređivao s najboljim generacijama koje smo imali, no činjenica je da nositelji igre imaju jako puno prostora za napredak, i fizički i košarkaški, među njima vidim trojicu ili četvoricu potencijalnih seniorskih reprezentativaca, što je za jednu generaciju jako puno.
I tu smo došli do još jednog Ukića, izbornikova sina Luke, koji je postao MVP Europskog prvenstva Divizije B, ovaj put i osvajač turnira na kojem je u najbolju petorku izabran i godinu dana mlađi Nikša Zlopaša, dok je tamo mogao biti i Fran Strahija, sin našeg negdašnjeg sjajnog plivača Marka. To je osovina oko koje se izgradila ova momčad.
- Da, njih trojica su napadački nosili našu igru. Luka je tu nositelj još od U-13, bez obzira na njegov kasniji biološki razvoj, Zlopaša je godinu dana mlađi, ali fizički najrazvijeniji i sa seniorskim iskustvom prve lige za Novi Zagreb, dok je Strahija ovo ljeto prvi put u bilo kojoj selekciji. Međutim, kad sam ga prvi put vidio u Kvarneru, odmah mi je bilo jasno da se radi o momku koji može igrati ozbiljnu košarku. Dalje, tu su još Jure Vidaković, koji je odigrao dobar turnir, pa Ivan Ćelić i Vito Šarin, do ozljede je važnu ulogu imao i Sven Stošić... Definitivno je tu puno dobrog "materijala", do te mjere da sam bio u nedoumicama još kad sam radio širi popis od 30 igrača, znajući koliko toj djeci znači i sam pretpoziv. Neke, recimo, nisam imao prilike gledati, pa smo zbog toga organizirali i ogledne treninge, "zagrebao" sam u sve maksimalno koliko sam mogao.
Na kraju se definitivno može reći da je Ukić svoj posao odradio na pravi način.
- Bez obzira na konkurenciju, neke "egzotične" protivnike u Makedoniji, ostvariti 15-0 ovog ljeta, dobiti sedam utakmica u pripremama, i to protiv nekih iz A divizije, te osam na turniru, psihološki nije lako za djecu od 16 godina.
Kako je voditi momčad u kojoj je najbolji igrač njegov sin?
- Luku nije teško voditi jer nije mušičav i svojeglav, odnosno nije kao tata iz kasnije faze moje karijere, s obzirom na to da sam se ja s vremenom "pokvario". Velika mu je kvaliteta da igra u oba smjera, dok je jedina stvar s kojom se kao otac teško nosim i to mi predstavlja jedini problem u cijeloj priči, su ozljede i bolesti.
Što se treba napraviti da se Luka, ali i svi ostali momci iz Makedonije, nastave razvijati u pravom smjeru?
- Trebaju im minute i strpljenje, hrabrost klubova da im daju priliku jer jamčim da barem četvorica već od nove godine, nakon nekoliko mjeseci treninga sa seniorima, mogu igrati i Premijer ligu. Znam da se puno ljudi neće složiti sa mnom, reći će mi da ne znam kakav je rezultatski pritisak trenerima koji se bore za svoju egzistenciju, ali jednostavno ne vidim drugi način. Uostalom, najveći je problem hrvatske košarke vezan uz klubove, odnosno nedostatak vizije i iskrivljene ambicije. Ako ćemo čekati tri godine da bi se ovim momcima dala prilika, onda će oni biti slabiji igrači i počet će odlaziti, bilo u SAD ili negdje drugdje, gdje će imati adekvatan program. Uzmimo samo primjer Michaela Ružića...
I za kraj, kakva je budućnost Roka Ukića u mlađim hrvatskim selekcijama, hoće li ovu generaciju voditi i u juniorskoj konkurenciji?
- Trenutno nemam plan jer sam potpuno potrošen nakon ukupno 40 utakmica samo u ovoj godini. Planiram sjesti s Krunom Simonom, zajedno ćemo pokušati naći najbolje rješenje, a hoće li to biti kadeti, juniori ili da ne radim uopće, to ćemo vidjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....