Bilić je pronašao način kako doći do ove momčadi, a jedan je igrač naše suho zlato

Centralna priča naše utakmice sa Španjolcima za mene je bila samo jedna: mogu li naši igrači reagirati nakon onakvog debakla protiv Engleske? Mogu li se podignuti nakon 0:7, izaći pred Španjolsku i pokazati da ih taj poraz nije slomio?

Pokazali su da itekako mogu. I to je za mene najveća vrijednost ove utakmice.

Naravno da mi je žao što nismo izdržali do kraja i sačuvali 1:1. Bilo bi lijepo da smo za sjajnu reakciju i puno dobrih trenutaka u igri bili nagrađeni i rezultatom. Imali smo i neke zicere koje smo promašili. Ali nema veze. Nakon svega što se dogodilo protiv Engleske, mene ovaj poraz nije posebno rastužio. Dapače, iz ove utakmice izvlačim puno više pozitivnih nego negativnih stvari.

Moram odmah dati kompliment Slavenu Biliću. I za onaj žuti karton koji je dobio već u 14. minuti. Reagirao je i promjenama na određenim pozicijama. Stavio je igrače koji su nam donijeli više energije i agresivnosti.

Počeli smo napadati loptu. Počeli smo napadati protivničkog igrača koji ima loptu. I pritom ne govorim samo o zadnjoj liniji, nego o cijeloj momčadi. Kada to radiš organizirano, protivniku oduzimaš i vrijeme i prostor.

ANTE CIZMIC Cropix

Dobro smo čuvali međuprostore. Tu je Jakić napravio ogroman posao. Stisnuo je sredinu i izvanredno povezao Modrića i Kovačića. Španjolci nisu ulazili između linija i nisu stoga mogli iz tih prostora konstantno napadati našu posljednju liniju.

Posebno mi je bilo zanimljivo kako se naša zadnja linija od četiri igrača u određenim trenucima praktički pretvarala u liniju od šest. Vlašić i Perišić spuštali su se duboko, često praktički postajali bekovi. Bili smo gusti u tom zadnjem redu, kompaktni i maksimalno smo sužavali prostor ispred svog gola. Upravo je taj prostor bio jedan od naših velikih problema protiv Engleske.

Ali ponavljam, najveći dobitak ove utakmice nije ni jedan pojedinac ni neka pojedinačna taktička situacija. Najveći dobitak je reakcija nakon 0:7 protiv Engleske.

Ta će reakcija pomoći i Biliću da do kraja spozna na koji se način ova momčad najbolje galvanizira. Svaka se momčad drugačije mobilizira. Neku treba smiriti, neku treba provocirati, neku treba napasti, a neku zagrliti. Čini mi se da je Bilić pronašao način kako doći do ove momčadi, a to možeš znati samo kada si s tim igračima svaki dan.

Pogledajte samo početak utakmice. Protiv Španjolske smo ušli sjajno. Prvih 15 minuta praktički nam nisu mogli ništa. To u prethodne dvije utakmice ni izbliza nije bio slučaj.

Sad malo o našim linijama.

Meni su Gvardiol i Perišić puno bolji tandem kada je Gvardiol lijevi bek, a Perišić ispred njega, nego kada je Gvardiol stoper, a Perišić bek. Perišić je posebno u prvih pola sata bio izvanredan, opasan i stalno prisutan. Ja njega tu ne bih dirao i vraćao na beka.

Šutalo je također odigrao jako dobru utakmicu. Kod drugog gola malo je zakasnio, ali to je i posljedica njegove dvije dosta turbulentne sezone u Ajaxu. Takve stvari ostave traga na igraču, pogotovo stoperu kojem su kontinuitet, sigurnost i samopouzdanje izuzetno važni. Stanišić se probudio i to je jako važno. Bio je ozbiljan, korektan i stabilan.

A u veznom redu dobili smo još jednu vrlo važnu spoznaju. Jakić je bio izvrsna poveznica između Modrića i Kovačića. Na njega se itekako može računati, posebno nakon što u PAOK-u kroz utakmice dosegne punu formu.

Što se Kovačića tiče, uvijek ću to isticati: Svaka čast svima, ali on je igrač koji tehnički i brzinski može nadigrati i najbolje svjetske igrače. Nije važno tko je s druge strane. Kovačić je zato naše suho zlato.

ANTE CIZMIC Cropix

Vlašić je također važan ovoj reprezentaciji. Ima energiju, ima taj impuls da ide korak naprijed, da napadne prostor. Kao i Matanović.

Sada dolazimo do onoga što je posao stručnog stožera. Nakon ove četiri utakmice trebala bi postojati puno jasnija spoznaja o tome što tko može i kome pripada kakva uloga u ovoj reprezentaciji.

Mi izvana možemo imati svoje dojmove, ali naši dojmovi mogu biti i pogrešni. Stručni stožer bio je s tim igračima svaki dan. Gledao ih je na treninzima, živio s njima, razgovarao s njima i vidio njihove reakcije. Bili su dugo zajedno i Bilić sada mora imati puno više informacija za donošenje nekih definitivnih odluka.

Moramo se polako definirati. Tko je prva špica? Tko je druga špica? Tko je prvi izbor na pojedinim otvorenim pozicijama?

Posebno napadačima treba uspostaviti hijerarhiju. Napadač živi od samopouzdanja. Ako danas igra jedan, sutra drugi, prekosutra treći i nitko ne zna tko je prvi izbor, teško je dobiti kontinuitet i sigurnost. Što prije treba izvući zaključke i donijeti odluke.

A Španjolska? Ništa novo. Oni melju posjedom. Melju te loptom, pomicanjem, strpljenjem. Tjeraju te da trčiš bez lopte i čekaju trenutak kada više ne možeš zatvoriti prostor.

Tu mi moramo napredovati. Moramo biti bolji u vlastitom posjedu, posebno u trenucima kada se počne osjećati umor. To nam je bio problem na Poljudu. Jer kada protiv Španjolske brzo gubiš loptu i ponovno se moraš braniti, to postaje strahovita fizička i mentalna potrošnja. Možeš izdržati neko vrijeme, ali teško cijelu utakmicu. A onda nam se dogodio i taj crveni karton. Po meni je bio prestrog i taj nas je trenutak ubio.

Ali ukupno gledajući, ja iz ove utakmice izlazim vrlo pozitivan. Vidio sam reakciju. Vidio sam energiju. Vidio sam zajedništvo. Vidio sam momčad koja se nakon teškog udarca nije sakrila.

Vidio sam onu staru Hrvatsku.

Hrvatsku koja može izgubiti utakmicu, ali nakon koje nema tuge i beznađa. Hrvatsku koja ti i u porazu daje razlog da vjeruješ u ono što dolazi.

Nakon 0:7 protiv Engleske upravo mi je to bilo najvažnije vidjeti...