Tko bi trebao biti starter u napadu hrvatske reprezentacije ako se za isti dres natječu Ante Budimir, Petar Musa, Dion Drena Beljo, Igor Matanović i Franjo Ivanović? Jednim pitanjem autor ovih redaka uspio je u četvrtak posvađati dva izvora umjetne inteligencije. Dok Chat GPT aplikacija na pametnom telefonu favorizira Budimira kao poznato golgetersko lice La Lige, Googleov AI model predlaže Matanovića kao "dugoročno rješenje koje idealno spaja mladost, fizikalije i moderni stil igre".
Dok čekamo da dva izvora približe stavove prijateljskim upadom botova u suparnikov šesnaesterac, odmak od umjetne u pravcu prirodne inteligencije ukazuje da je zapravo Beljo jedini centarfor koji popunjava baš sve kućice izbornikova natječaja - učinkovit, hladnokrvan u šansi, mlad i brz - zbog čega bi mu napokon trebali odobriti ozbiljniju kreditnu tranšu, ali u ovom kolažu postoji i červrti, cjenovni kriterij. Ako se kroz džunglu suvremenog nogometa probijate uz pomoć transfermarktovih tablica, onda bi subotnju utakmicu u Pragu mogao započeti i Ivanović kao skuplja ‘devetka‘ od Belje i Muse. Kako god bilo, zaključak nakon ovog blic slaloma kroz napadačku ponudu stane u onu poštapalicu iz davnog televizijskog game showa: izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti!
Osim ako u rosteru nemaju Erlinga Haalanda ili Harryja Kanea, strijelce koji rafalno kidaju mreže i dokazano donose trofeje, trenerima i izbornicima danas objektivno i nije lako plivati ovim vodama. U nekoj vrsti uredničkog stava priču ovih dana problematizira i ugledni nogometni magazin FourFourTwo, ismijavajući agresivnu kampanju Kyliana Mbappea kojom "očajnički pokušava oteti mjesti za stolom nogometne povijesti". Francuski superstar, nije vam moglo promaći, već izvjesno vrijeme agitira u medijima da mu dodjele Zlatnu loptu.
"Argument? Zabio je puno golova. Prepreka? Niti jedan od njih nije bio zaista važan. Mbappeova ofenziva dokaz je manjka razumijevanja za vlastitu ulogu u igri. Da se radi samo o golovima, Cristiano Ronaldo bi još uvijek igrao na Bernabeuu, a vjerojatno bi tamo bio i Raul", piše FFT iz pomalo iščašene perspektive. Zašto iščašene? Zato što u nastavku teksta kao primjer izrazito korisnog napadača prepoznaje - Briana Brobbeya.
"On je Diego Costa naoružan sviješću, on je Memphis Depay bez ambicija na društvenim mrežama. Premda ima samo 180 cm, građen je od čelika, zna se omotati oko čuvara, nesebičan je i ne možete ga faulirati ni srušiti", pod dojmom njegova hat-tricka Manchester Cityju autor portretira nizozemskog reprezentativca kao centarfora budućnosti. Ne manjka dokaza da se autor ovdje metaforički preigrao - napadač Sunderlanda prošle je sezone u Premier ligi postigao sedam golova - ali poanta je jasna. Moderni nogomet od ‘devetke‘ traži cijelu paletu kvaliteta.
Budimirova kvaliteta kojom je za vikend stigao do stotog pogotka u La Ligi ogleda se u volji da neprekidno glanca i polira automatizme u završnici napada. 35-godišnjak je tijekom vremena u Pamploni došao na glas kao onaj notorni suigrač koji na kraju treninga zadržava na igralištu pomoćne trenere i dječake iz omladinskog pogona, kako bi mu još pola sata ubacivali loptu, a on brusio udarce. "Budimir nije poput ostalih. Vjerojatno je još na terenu dok mi ovdje razgovaramo", jednom zgodom je Sergio Herrera, vratar Osasune, nasmijao novinare na press-konferenciji.
Dovesti napadača Budimirova kalibra u priliku, znači da momčad kraj utakmice neće dočekati s nulom na računu. Njegov ‘legacy‘, činjenica da je za petama Davoru Šukeru i ne posustaje, čini Budimira papirnatim favoritom za dres s brojem 9 nacionalne momčadi, ali situaciju na drugoj strani komplicira nogometaševa dob. U momčadi punoj oldtimera svaki rezultatski promašaj neizbježno će u prvi plan gurati pitanje je li vrijeme za obnovu i afirmaciju mlađih, pogotovo kada njihov rejting i učinak eksponencijalno rastu...
Beljin je rejting u Dinamu za jedva godinu dana odletio u nebo, potkovan sa ukupno 50 golova. Pritom brojčanu raskoš prati široka lepeza Beljinih rješenja pred golom: on je profilom daleko od onog napadača koji samo ‘zatvara‘ stative, on mreže trese i ‘škaricama‘ i udarcima glavom, a usput zna podijeliti i košarkaški elegantne asistencije.
Povrh svega, on je s izmjerenom brzinom od 35,9 km/h drugi najbrži igrač SHNL-a, napadač koji može pobjeći u kontru umjesto da bude sidrom privezan za suparnički kazneni prostor. Matanović je vrlo sličan, s nešto lošijim završnim proizvodom na računu, ali u bitno jačem bundesligaškom okruženju, što ga čini legitimnim kandidatom za dres u početnom sastavu, dok Ivanovića preporučuje cijena od 15 milijuna eura, ali ne i krivulja forme...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....