Dakle, ovako. Idemo redom. Kaže Gonzalo Garcia da su on, Pukštas i Sigur plakali nakon utakmice. Kaže Michele Šego da je on počeo plakati već tri minute prije posljednjeg sučeva zvižduka, ali je rekao sam sebi hajde neka ovo završimo i onda ga je potpuno "odčepilo". A Toni Silić će da je bilo puno skeptika koji su sumnjali u karakter ove ekipe, ali da su oni pokazali muda protiv Rakówa. Napisat ćemo tako doslovno, tim riječima kako je rekao i vratar Bijelih. No, ovi što plaču, nemaju za tim potrebe, ma koliko bile suze radosnice.
Ovi koji odlaze oprostili su se više no dostojno i ugravirali sebe u dio povijesti kluba, a ovi koji plaču zbog sreće i pada tereta s leđa isto nemaju za tim potrebe jer su vratili Bijele na kartu Europe, što praktički za cijeli klub priličan zaokret i bolje sutra. Puno je puta rečeno da Europa neće pokriti sve Hajdukove probleme, ali može biti uvod u nešto što je već odavno trebalo biti normalno. Pa, ovi momci su klubu u tri dana kroz transfere i plasman u europsku jesen gotovo zagarantirali otprilike 13 milijuna eura, ako se računa da Sigur i Pukštas odlaze za 4, odnosno 5 milijuna... A to je samo inicijalna zarada, jer dali bi se kladiti da će ona biti i podebljana kroz pune stadione, ali i dobre rezultate koje će Bijeli ostvarivati u Konferencijskoj ligi.
E, baš je pravedno da je ovosezonska generacija koju su stvorili Robert Graf i Gonzalo Garcia, napravila taj ključni korak, ispisala povijest. I baš je shodno njih dvojicu notirati jer su se oboje od prvog dana morali dokazivati u zahtjevnoj splitskoj sredini. Pritom, izgledalo je da su imali više protivnika nego pristaša. Ali, to ih nije zanimalo. Imali su svoj đir i svoj plan, viziju koje se slijepo drže. I eto čime taj rad rezultira. Rezultira time što Hajduk u ključnoj utakmici izgleda kao europska momčad koja je sposobna zabiti koliko god je potrebno golova, ali je i sposobna patiti kada je to potrebno. A sad je pred sportskim direktorom jedan zadatak kojeg naprosto mora obaviti, bilo bi to pravedno prema Garciji i njegovoj momčadi.
U ovih par dana morao bi dovesti još kojeg igrača, ma koliko to bilo lakše reći nego izvesti. No, sada će biti i sredstava, a htjet će i igrači dolaziti na Poljud. Prvenstveno valja nadomjestiti odlaske Pukštasa i Sigura, napuniti vezu sličnim profilima, ali još uvijek igračima koji su gladni i koji će Hajduku dati svoj najbolji nogomet. Kad je Graf o tome trubio ovo ljeto mnogi su se smijali. A on je itekako znao što govori. Rubrika odlasci je s Pukijem i Sigurom riješena, a bit će, sada ćemo reći, sasvim sigurno još koji dolazak.
Jer, pred Bijelima je naporna, ali sada posebno slatka sezona u kojoj će igrati u ritmu četvrtak - nedjelja. Sada za prvenstvo nikoga nije briga, ali bit će svih briga već u nedjelju, uoči Lokomotive u ponedjeljak koju će trebati pobijediti pred vrlo vjerojatno minimalno 20 tisuća ljudi. Ali da, slika prije utakmice na kojoj u gornjem redu stoje Mathieu Acapandie, Ron Raci, Rokas Pukštas, Marin Šotiček i Toni Silić, a u donjem Dalisson, Šimun Hrgović, Michele Šego, Abdoulie Sanyang, Dario Marešić i Niko Sigur, ostat će upisana u povijest. Pritom nikako ne zaboravljamo ni momke s klupe, one koji su ušli i koji nisu. Jer je ovaj Hajduk momčad s velikim M. Momčad koja je na europskoj karti i pred kojom je svijetla perspektiva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....