Nakon potvrde HNS-a kako će Luka Modrić biti na popisu kandidata za prvu rundu novog ciklusa Lige nacija (rujan, četiri utakmice), razriješena je do daljnjeg reprezentativna sudbina najvećeg igrača u povijesti Hrvatske i jednog od najvećih veznjaka u povijesti nogometa. Već te dvije globalno potvrđene odlike opravdavaju veliko zanimanje domaće javnosti, ali i nogometnog miljea, oko daljnjeg statusa kapetana Vatrenih.
U 20 godina Modrić je postao zaštitni znak vatrene zbilje, kao što je reprezentativna priča prerasla u temeljni okvir njegove fantastične karijere. Kao što je više puta ponavljao, sve što je doživio u klupskom nogometu, koliko god senzacionalno, svjetski relevantno te emotivno snažno, sve je to ipak podređeno posebnoj emociji koju je živio kao reprezentativac Hrvatske.
Njegova je teza i ona koju nam je pričao prilikom emotivno nabijenog oproštaja od Reala. Tada je kazao da mu je to težak trenutak zbog svega proživljenog s Blancosima, ali da jedina stvar koja će ga zbilja oboriti s nogu bit će trenutak zaključenja reprezentativnog života.
Na pragu 33. rođendana osvojio je srebro i sve Zlatne lopte. S navršenih 37 predvodio je Hrvatsku do bronce. Na pragu 41. rođendana pristao je Biliću ostati na raspolaganju
Da je tome tako, potvrđuju sve njegove reakcije, svaki put kada bi se nazrijela mogućnost da je karijeri s Vatrenima došao kraj. Luka Modrić bi se i u najkompliciranijim trenucima iznova hvatao za neku nit logike kojom bi si objasnio zašto nije trenutak da se povuče. Za razliku od većine, igrača i javnosti, Modriću je želja za nastavkom uvijek bila dominantnija od dojmova kako će mu, sve starijem, odjekivati ehom zaključenja karijere.
Na pragu 33. rođendana osvojio je srebro i sve Zlatne lopte te nastavio igrati u vrhunskom stilu. S navršenih 37 predvodio je Hrvatsku do bronce i zanemario, po mnogima, optimalan scenarij da prepusti mjesto mlađim Vatrenima. Na pragu 41. rođendana dao je pristanak na Bilićeva uvjeravanja da ostane na raspolaganju reprezentaciji. Je li to dugoročnija odluka? Primjerenije ju je tretirati odlukom – do daljnjeg...
Luka Modrić je prije Svjetskog prvenstva bio čvrstog stava da je to finale njegove reprezentativne karijere. Istog je stava bio nakon poraza od Engleza, njegova najslabijeg nastupa na SP-u. Iako je potom odigrao vrlo dobro s Panamom, Ganom i Portugalom, stav nije mijenjao. Jedina novost je uvjerenje kako bi bilo u redu, i njemu velika želja, da odigra posljednju utakmicu za Hrvatsku na domaćem terenu.
Jesen nudi Englesku, ali bez publike na Rujevici, i Španjolsku na Poljudu 6. listopada. Onda je došlo do imenovanja novog (starog) izbornika, Slavena Bilića, koji je prvog dana (13. srpnja) najavio da će pokušati nagovoriti Modrića na ostanak. Obavili su taj razgovor pet dana kasnije i od tada je Modrić bio u svojevrsnoj izolaciji i promišljanju, do ovog priopćenja HNS-a.
Je li najnovija odluka o nastavku reprezentativne karijere posljedica povijesti odličnog odnosa i utjecaja Bilića? Iz gore navedenih činjeničnih stanja dâ se razumjeti kako je ključna Modrićeva želja da ipak i dalje bude dio reprezentacije. To što je Bilić izbornik može biti samo plus upravo zbog međusobnog respekta, a i Modrićeve zahvalnosti što ga je prije 20 godina promaknuo u lidera igre Vatrenih.
Ovom prilikom poklopile su im se temeljne želje. Modrić hoće igrati dok god još osjeća da može te tako odgađati najteži trenutak, a to je kraj reprezentativne priče. Zato je neopterećen onime što drugi misle o tome. Ne mari za dojmove koje može izazivati njegova manja moć na terenu u odnosu na velebne mu predstave bliže i dalje prošlosti. Modrić očito smatra da mu te značajke nijedna lošija starija faza ne mogu promijeniti. Što je u suštini točno...
Bilić hoće Modrića jer smatra da mu može biti od velike pomoći. I to na terenu, ali i u ulozi lidera svlačionice, s kojim će jednostavnije pohvatati konce reprezentativnog tabora. Pritom retorički elokventni Bilić, čak i onda kada “ne izjavljuje”, tu sinergiju uvjerljivo promiče tezom kako nema starih i mladih nego samo dobrih i nedobrih igrača, odnosno kako se za reprezentaciju igra dok se može odgovoriti njezinim potrebama i nije se potrebno opraštati.
Ono što se pomalo nazire iz tog prioriteta zadržavanja Modrića jest određena zebnja izbornika kako bi mu start djelovao bez njegova prisustva. Je li to početna nesigurnost u promišljanju “nove Hrvatske”, za razliku od odlučnosti i hrabrosti iskazane 2006. godine kad je počeo novu eru? Vrijeme će sve pokazati, a rujan i listopad u Ligi nacija dati prve naznake u kojem smjeru ide vatrena priča.
Luka Modrić je po svemu poseban akter hrvatskog nogometa i zaslužuje maksimalno razumijevanje te toleranciju, da reprezentativnu priču zaokruži onako kako će njemu biti emotivno najmanje traumatično. Hrvatska je mala stvarnost u globalnim okvirima i ne može funkcionirati kao veliki. No, predvodničkom ulogom Luke Modrića ona je postala dio velikih.
U igri će tehnički uvijek dati (naj)više, a koliko će fizički moći pratiti potrebne ritmove, druga je stvar. Izvjesno je da u ritmu četiri utakmice u 11 dana Bilić ga mora dozirati i balansirati utakmicu startera i ulaska s klupe. Najlogičnije je da bi Modrić trebao biti u postavi u Splitu, protiv svjetskih prvaka iz Španjolske, jer nije sigurno što će dalje biti. Do daljnjeg su sve opcije otvorene, kao što su to već 5–6 godina...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....