Skinuo je sako, izuo mokasinke, zamijenio ih crnim kopačkama i prošetao se do najudaljenijega terena u praškoj četvrti Strahov. Nova era je ovdje. Košarkaši, rukometaši i odbojkaši su već naviknuti na to. No, najveći među sportovima, nogomet, još se prilagođava novim pravilima i strancu, stoga ne iznenađuje da je premijera izazvala toliku pozornost u ponedjeljak.
Ulomak je to iz teksta na iDNES.cz, portalu koji je s daškom drame opisao prvu epizodu nakon povijesne promjene u Češkoj, gdje nogomet tradicionalno vodi napetu bitku s hokejom za status nacionalnoga sporta, ali palice i led su na otvaranju tekućega tjedna ostali u sjeni lopte i travnjaka. Nakon razočaravajuće avanture na Mundijalu - koju su okončali u skupini s remijem protiv Južne Afrike, uz poraze od Južne Koreje i Meksika - Česi su odlučili "presjeći" i prvi puta u povijesti na klupu nogometne reprezentacije instalirati stručnjaka iz inozemstva. Poslije ostalih sportova, kako navode u insertu s češkoga portala, stranac će povesti i nogometaše prema, nadaju se, sretnijoj budućnosti, koji će novu eru otvoriti protiv Hrvatske u subotu.
Ujedno, novi je to početak i za "vatrene", koji u Pragu sa Slavenom Bilićem otvaraju poglavlje, a prvi će ih testirati - Santi Denia. Španjolski strateg iz Albacetea, koji je u ožujku napunio 52 godine, u kolovozu je potpisao ugovor s Češkim nogometnim savezom do srpnja 2028., čime mu je povjerena odgovornost da s reprezentacijom odradi nadolazeći ciklus, sa zaključnom epizodom na Europskom prvenstvu u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj, nakon čega će se podvući crta i evaluirati njegov rad.
Zlato u Varaždinu
Ime je to koje, ruku na srce, na prvu budi asocijacije samo kod istančanijih poznavatelja zbivanja na nogometnom planetu, ali u Pragu je na stol servirao intrigantan životopis, zbog kojega ga je Pavel Nedved i odabrao na natječaju. Najsvežiju natuknicu u karijeri je ispisao u Kataru 2025., gdje je vodio Al-Shahaniju, ali na klupi se zadržao samo 13 utakmica, uz čak osam poraza, ali najslavnije stranice trenerske karijere je ispisao sa grbom Španjolskoga nogometnoga saveza na opremi. Naime, Denia je u Parizu 2024. odveo španjolske nogometaše do zlata na Olimpijskim igrama, gdje su u finalu srušili Francuze s 5:3 nakon dva sata igre, čime je reprizirao uspjeh iz Barcelone 1992., kada su Španjolci osvojili prvo nogometno zlato na olimpijskoj smotri u povijesti.
No, pripadnost španjolskom nogometnom sustavu, koji je, prema mnogima, i najbolji na svijetu, dokazao je radom s "klincima" u reprezentaciji, pa je u karijeri vodio španjolske vrste do 16, 17, 18, 19 i 21 godine, sa "šlagom na tortu" u reprezentaciji do 23 godine, koja se nerijetko naziva i "olimpijskom reprezentacijom". Denia je to razdoblje začinio sa zlatnim medaljama na europskim smotrama za igrače do 17 i do 19 godina, a prvo europsko zlato (U17) je osvojio nakon finala u Varaždinu 2017. protiv Engleske pred više od 8000 gledatelja. Kroz njegove su ruke prošli novopečeni prvaci svijeta, poput Cucurelle, Ferrana Torresa, Baene, pa i Danija Olma, koji je odigrao osam utakmica kod Denije u reprezentaciji do 16 godina. Pritom, naročito je upečatljivo da je na čak tri posla - u reprezentacijama do 18 i 21 godine, kao i u olimpijskoj selekciji, na klupi naslijedio Luisa de la Fuentea, velikana koji je u prethodne dvije godine pokorio europsku, pa i svjetsku konkurenciju.
Asistent na Camp Nouu
Denia je u igračkoj karijeri s Atlético Madridom osvojio dvostruku krunu (1995./96.), ali i naslov u drugom razredu španjolskoga nogometa šest godina kasnije. No, jedini klub uz Atlético u njegovoj igračkoj karijeri je Albacete, a u klubu iz rodnoga grada je započeo i završio igračku karijeru. Svlačionicu je, ujedno, dijelio i s Nenadom Bjelicom, a s njime ga veže upečatljiva scena na Camp Nouu. Naime, prije 31 godinu, u predzadnjem kolu La Lige, Albacete je u Kataloniji srušio velikana s 1:0, a jedini pogodak na utakmici je potpisao Bjelica, koji se s krila sjurio prema vratima i poentirao, nakon što ga je dodavanjem na lijevoj strani uposlio upravo Denia.
Isti čovjek na otvaranju ove jeseni stoji pred zahtjevnim zadatkom i debijem u Ligi nacija, gdje će se suočiti s Hrvatskom, Engleskom i Španjolskom, a Česi su gladni uspjeha u nogometu nakon što su se prvi puta pojavili na Svjetskom prvenstvu nakon 20 godina čekanja, ali su se ekspresno oprostili od njega, dok Europsko prvenstvo od osamostaljenja nisu nikada propustili. No, njihovi najsjajniji dani, s generacijom iz 2004. - koja je u Portugalu igrala u polufinalu europske smotre - odavno su isparili i Češka je na Mundijalu igrala prilično sterilan nogomet, koji se oslanjao na akcije iz prekida i ubačaja iz kuta ili sa strane.
Može li zagovornik španjolske nogometne filozofije unijeti živosti u uspavani češki nogomet?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....