To što je jučer napravila Hrvatska je osobina najvećih momčadi svijeta! A Sigurdsson je nekim igračima očitao lekciju

Hrvatska je u prijateljskom dvoboju u Zadru pobijedila Švicarsku osam golova razlike. U subotu će ponovo igrati u Osijeku. Dobili smo jednu dobru, ozbiljnu reprezentaciju koja nije naša razina, ali je idealan protivnik za ovu fazu nakon Eura i medalje koju smo osvojili u Herningu prije 45 dana.

Obično prijateljske utakmice ne igramo tako dobro i s toliko inspiracije i zato je ova pobjeda u Zadru izgledala drugačije. Euro je učinio nešto jako dobro. Svi su već nakon 40 dana željni doći i pokazati se ponovo na pravi način. To su osobine najvećih timova današnjice. Ako je i to način da im se još više približimo, to je velika stvar. Želimo pobijediti, makar je utakmica prijateljska, makar rezultatski nije ‘na glavu‘. Vidjelo se što to znači samo u prvih 15 minuta drugog poluvremena kada smo otišli na +10 i uzeli Švicarcima bilo kakvu nadu. Tako se to radi, stisne, napraviš razliku, a onda za sve dobiješ vremena i možeš odraditi druge stvari.

Vidjelo se i što znači naviknuti se na veliki rezultat. Vidjelo se koliko nam nedostaju igrači poput Lučina, Klarice, Šipića, Mamića, Maraša, ali vidjelo se da smo i bez njih tim koji ima glavu i rep, a to je najvažnije.

Nikad u prijateljskim utakmicama nismo vidjeli da su naši ključni vanjski igrači toliko dobri koliko su bili protiv Švicarske. A Cindrić i Martinović su bili i više od toga. Vratio nam se Srna, vratio nam se Ljevar i taj dečko je opet pokazao da se idealno uklapa u ovaj tim, da s njim Lučinom i Srnom na lijevom vanjskom imamo veliku širinu, a vanjski igrači su uvijek početak svega dobrog u rukometu. Kuzmanović je ponovo bio šef na golu, obrana je i u drugačijoj formaciji funkcionirala odlično. I tu smo dobili jako veliku širinu, nismo pokazali ni pola od onog što stvarno možemo. A možemo svašta i po pitanja postavki obrane i po pitanju imena i po pitanju vratara. Puno puno više. Za Švicarsku je ovo bilo dovoljno.

Sigurdsson može biti sretan s razlogom nakon takve predstave u Zadru. Najmanje je tu bitan rezultat, najviše činjenica da postajemo baš reprezentacija kakva trebamo biti.

I po posljednjih desetak minuta se to vidjelo. Mogli smo završnici pristupiti ležerno nakon +10, ali to nismo učinili. Sigurdsson je tu ponio teret, jer su na teren došli neki igrači koji manje igraju i malo su ga iznervirali, pa je morao reagirati. Ništa strašno, ali bitno je da nauče lekciju koja kaže - samoisticanje u reprezentaciji je strogo zabranjeno, igra reprezentacije počinje iz obrane, disciplina je temelj svakog pristupa, dogovor je zakon. Tu neće i ne smije biti popusta ni za koga. Dagur nije tip koji viče, ali će upozoriti i neće ponavljati stvari, ako iste ne dopiru do onog kojem su upućene. Tu nema kritike, to je stvar koja se uvijek mora dogoditi na putu da bi bio bolji. Važno je samo da je svi respektiraju.

U Osijeku možemo očekivati sličnu Hrvatsku. U smislu ovih posljednjih 15 minuta svakako treba očekivati napredak. Na tribini u Zadru je ostao Slavić, Mandić nije dobio previše minuta na golu, Glavaš mora popraviti sedmerce, linijski dio (krila i crta) još malo podići realizaciju, Srna i Ljevar ponavljati stvari nakon ozljeda… Hoćemo li pokazati nešto drugačije, procijenit će Sigurdsson, kad vidi koliko smo spremni za to. Uglavnom, glava mora ostati ‘zadarska‘. To je ono što smo izgradili kroz posljednje uspjehe, a ne gradi se tako lako kako se ponekad čini.

U Zadru se igralo pred 7.500 gledatelja, dvorana je bila ispunjena do gotovo posljednjeg mjesta, kapacitet na rukometnim utakmicama nešto je manji nego na košarkaškim. U Osijeku će na tribinama biti oko 3.600 gledatelja, dvorana je rasprodana još prije nekoliko dana...