Dagurova Hrvatska ima viziju, ali i dva moguća problema. Za ovog igrača praktički nema zamjene

Kada osvojiš medalju, sve je idealno, najbolje je ništa ne dirati, ali istina je ipak drugačija, jer vrijeme nosi svoje. Danas nije ono što će biti sutra, kojem se treba stalno prilagođavati i tražiti najbolje načine kako.

Hrvatska danas ima odličnu perspektivu. Ima dovoljno mladu momčad koja može iznijeti Olimpijske igre u Los Angelesu, s obzirom na godine, bez ikakvih problema. Problem su samo kapaciteti, način i količina igranja na velikoj klupskoj sceni, ozljede, napredak rukometa koji nosi prilike koje, s obzirom na nedefinirana sudačka pravila, mogu biti mač s dvije oštrice. I ne samo to. Recimo, broj igrača na OI, koji je znatno manji nego na drugim natjecanjima, tu je jako teško birati, jer se ne nudi širina kao inače. Pa, recimo, način igranja u kojem izmjene obrana – napad postaju sve teže kada je riječ o slaganju taktike. Mi imamo svoja pravila, ona su se sjajno posložila u posljednje vrijeme, ali morat ćemo promisliti o tome da bi nam bilo lakše. Dagur Sigurdsson je to napravio sjajno posljednje dvije godine, imamo tim, imamo širinu, imamo sjajnu atmosferu i podršku. A kako stvari stoje konkretno?

Olimpijske igre su za dvije i pol godine. Trenutno su dva najstarija naša igrača u timu Mario Šoštarić i Dino Slavić, koji imaju po 33 godine. To su dvije pozicije koje bez problema mogu igrati i nakon Los Angelesa. Iza njih su 30+ Šušnja, Cindrić i Mamić. Njihov rukomet je znatno teži, a tu su dvojica od trojice koji nose našu obranu – Šušnja i Mamić, trenutno nezamjenjivi. Oni su, s obzirom na svoje gabarite, vrlo posebni, ali Šušnja i Mamić igraju samo obranu. I dok kod Šušnje postoji Načinović čija zrelost tek treba doći, za takvog Mamića trenutno zamjenu nemamo, ali imamo potencijal za to u Srni, Ljevaru, Ivankoviću, koji su već tu, uključeni u tim, što je vrlo bitno kada je riječ o Sigurdssonovim pravilima.

JONATHAN NACKSTRAND Afp

Luka Cindrić je odigrao svoje najbolje prvenstvo posljednjih godina, ali mora podići kapacitet, jer kada on nije pravi, a nije bio zadnje tri utakmice na Euru, jako fali ovom timu. Cindrić kvalitetom apsolutno nije upitan, no kapacitetom jest i tu, nakon njega i nakon odlaska Duvnjaka i Karačića, nemamo čovjeka koji izbija u prvi plan. Morat ćemo ga napraviti. Ivano Pavlović je tu, ali mora početi igrati ozbiljan rukomet. Sigurno je da nam Lučin i Martinović uvijek mogu biti rješenja za to, ali je sigurno da ih onda gubimo na njihovim originalnim pozicijama. Na proteklim pripremama bio je Matko Moslavac, jedan od najtalentiranijih igrača mlade generacije koja dolazi. Iz te generacije je najbolji Josip Tomić, koji igra na ozbiljnoj razini i u Europi već treću godinu. Tu je Baković, koji je među najboljim igračima lige u Sesvetama, tu je Tokić, koji je u Trogiru pokazao kombinaciju krilo (half) – srednji, što je jako zanimljiva kombinacija za neku budućnost. No jedno je sigurno, morat ćemo ih pomalo uvoditi, jer ništa ne ide preko noći, već na sljedećim natjecanjima, i očekivati da će Cindrić napraviti još taj jedan korak, a u Veszprému bi to mogao sigurno. Šteta da Zagrebov Beljavski nije u kombinaciji, jer dojam je da bismo s njim puno lakše riješili trenutnu situaciju.

ANTE CIZMIC Cropix

Drugo ne bi trebalo biti problem. Vratari Kuzmanović i Mandić će nas nositi na duge staze. Sada im pomaže Slavić, jučer su Špikić i Meštrić. Oni su svi i dalje tu.

Lijeva krila Mandić, Jelinić, uvijek Mihić, sada i Tokić. Desno Šoštarić i Glavaš. Treći se nije nametnuo, a bilo bi ga idealno imati kao halfa da bi se poklopio s ostatkom momčadi. Čekati, tražiti – to je rješenje.

Pivoti Načinović i Šušnja veliki, Šipić, Raužan i Šimić mali. Ovih drugih je dosta, možda kod prvih naći i uključiti u proces još jednog.

Lijevi vanjski Srna i Lučin, tu je Ljevar. Muči nas stalni problem Srne sa zadnjom ložom. Uključiti još jednog, po mogućnosti u dva pravca, bilo bi idealno. Tko će se dokazati, bitno je i kako i gdje, jer jake lige i jaka natjecanja su jako bitni.

Sredina Cindrić, tu je već Pavlović, tu su, po potrebi, Martinović, koji je to radio sjajno na Euru, i Lučin, kod kojeg nema potrebe dodati išta.

ZVONKO PAVIC Cropix

I desno Martinović kao svjetska klasa, Klarica, koji je sve bolji, i Maraš, koji zatvara puno toga. Bit će jako važno kako će Klarica izgledati u Kielceu, a Maraš u PSG-u.

Imamo tim, imamo širinu, ali ne smijemo stati. Sve ovo nije bilo lako napraviti, jer ovo je četvrta generacija Hrvatske: ni ona koja nas je nosila u Atlanti, ni ona koja nas je nosila u Portugalu i Ateni, ni ona s Duvnjakom koja nas je nosila zadnjih deset godina. To su velike promjene i imamo razloga biti ponosni što imamo takve rukometaše. Dagur Sigurdsson je dobro znao zašto je želio baš Hrvatsku kada je birao. A i nama je dobro s njim, još malo pa će koncert održati. Evo, neka bude nakon Los Angelesa.