Masakr kućnih ljubimaca 1939. godine: Ubili su ih 750 tisuća, krematoriji su bili puni... Sve to po preporuci vlade

Na početku Drugog svjetskog rata, prije nego što je ispaljen ijedan metak, Britanci su počeli ubijati stotine tisuća vlastitih kućnih ljubimaca.

Pokolj kućnih ljubimaca jedna je od najčudnijih tragedija Drugog svjetskog rata, fusnota koja se uglavnom gubi među svim ljudskim žrtvama koje su se dogodile u tom vremenu. Godine 1939. britanska vlada osnovala je Nacionalni odbor za zračne napade i mjere opreza za životinje kako bi odlučila što će se dogoditi s kućnim ljubimcima kada rat započne. Strah je bio da će, budući da je vlada prisiljena racionirati hranu, ljudi ili dijeliti svoje obroke sa svojim ljubimcima ili ih jednostavno ostaviti da umru od gladi, piše IFL Science. Vjerujući da nijedna od ovih opcija nije dobra, odlučili su poticati ljude da usmrte svoje zdrave ljubimce.

U pamfletu distribuiranom među stanovništvom, predložili su da svi koji imaju kućne ljubimce razmotre njihovo preseljenje na selo (nije eufemizam) ili "ako ih ne možete dati na brigu susjedima, zaista je najljubaznije da ih usmrtite". Iako je u poruci jasno istaknuto da je prvo i najbolje rješenje pronalazak novog doma za svog kućnog ljubimca, taj prijedlog je bio donekle narušen činjenicom da se nasuprot te objave na pamfletu nalazio oglas (i to preko cijele stranice) za pištolj s vijcima označen kao ‘standardni instrument za humano ubijanje domaćih životinja‘.

Kada je objavljen rat, brojni vlasnici kućnih ljubimaca odlučili su se na to da svoje čupavce usmrte.

- Naši su službenici pozvani da obave ovu nesretnu dužnost. Oni nikada neće zaboraviti tragičnost tih dana - rekao je jednom prilikom, prisjećajući se tih dana, osnivač Narodnog dispanzera za bolesne životinje.

U roku od svega tjedan dana, usmrćena je četvrtina kućnih ljubimaca koji su živjeli u Londonu - više od 400 tisuća pasa i mačaka. Redovi ispred jednog skloništa za životinje bili su gotovo kilometar dugi, a krematoriji su tih dana bili zatrpani životinjskim leševima. Sve je, naime, otežavala činjenica da nisu mogli raditi noću, zbog naredbi o zamračenju. Kad više nije bilo mjesta za ukop, jer nisu svi leševi slani u krematorije, gotovo pola milijuna kućnih ljubimaca pokopano je pod jednom livadom. Ukupno je ubijeno više od 750 tisuća kućnih ljubimaca.

Ljudi su u to doba mislili da rade pravu stvar, ali brzo je postalo očito da, kako je objavljeno u The Timesu, ‘postoje svakodnevni dokazi da se veliki broj kućnih pasa i dalje ubija bez ikakvog boljeg razloga nego što je nezgodno držati ih na životu – što, naravno, uopće nije razlog, već samo pokazuje nesposobnost vlasnika da izvršava svoje obveze prema svojoj životinji‘.