Neobičan izgled cvjetnog pauka (Thomisus onustus) privlači pozornost mnogih, a posebno je zanimljiva njihova strategija lova. Naime, ženka cvjetnog pauka ima sposobnost mijenjanja boje između bijele, žute i roze kako bi što više nalikovala bojama cvijeta koji je odabrala kao mjesto na kojem će biti u zasjedi. Promjenu boje omogućuju joj mikroskopske tvornice pigmenata u koži, unutar kojih dodaje nove ili reciklira postojeće omokromne granule (zrnca koja skladište pigment). Da bi promijenila boju iz bijele u žutu potrebno joj je kratko vrijeme: od dana do tri.
Jasno, mi nismo plijen - mi, naime, sasvim jasno vidimo pauka na, recimo, lavandi. No ove paučice mogu i reflektirati UV svjetlost te tako postaju gotovo nevidljive onim kukcima koji mogu registrirati ultraljubičaste valne duljine. Za takvog kukca, ovaj cvijet lavande može izgledati potpuno drugačije nego li ga mi vidimo, objavili su iz Javne ustanove Priroda.
Znači li to da se ovaj pauk ne voli ‘seliti‘ na drugi cvijet? Mijenjanje boja radi usklađivanja s bojom okoliša možda nije jako energetski zahtjevno, ali jest vremenski. Iz tog razloga žuto obojena ženka će radije otići i pronaći žuti cvijet nego riskirati i čekati promjenu boje na bijelom cvijetu jer bi za to vrijeme bila izloženija predatorima - pticama.
Za lov ne koriste svilene niti i ne pletu mrežu (pletu je za izradu čahure za polaganje jaja) već plijen hvataju iz zasjede. Ženka sjedi prikrivena u središtu cvijeta u prepoznatljivoj pozi i kada se, recimo, pčela približi, hitro ju hvata prednjim nogama. Ženke često hvataju plijen i dva do tri puta veći od sebe, a usmrćuju ga ubrizgavanjem otrova koji uzrokuje kratkotrajnu paralizu. To je dovoljno da pauk u plijen ispusti probavne enzime koji vrlo brzo pretvore tkivo kukca u kašastu smjesu koju zatim samo popije.
Ovi pauci nisu opasni za ljude. Najprije zato što ne mogu probiti našu kožu svojim helicerama, a teoretski učinak otrova na nas bi djelovao poput uboda komarca. No, svaka je vrsta u prirodi puna informacija i potencijalno korisnih „molekulica“ pa se tako i peptidi iz otrova ovog pauka istražuju radi primjene u medicini kao potencijalni analgetici.
Cijela je ova priča o ženki, a gdje je mužjak? U svijetu paukova često je izrađen spolni dimorfizam (razlike u veličini i izgledu mužjaka i ženke) pa je tako i kod ove vrste. Dok ženke mogu narasti i do 11 milimetara mužjaci narastu tek dva do četiri milimetra. Značajno su manji od ženki, najčešće zelenkasto do maslinasto smeđe boje i ne mijenjaju boju. Za razliku od ženke koja sjedi i čeka on je stalno u pokretu i aktivno trčkara po stabljikama i lišću. Hrani se manjim kukcima poput lisnih uši i svoju energiju ulaže u potragu za partnericom. Mora pritom biti veoma brz - živi svega do dva mjeseca, dok ženke žive do 20 mjeseci.
I mužjak i ženka svojim načinom prehrane zapravo pomažu biljci jer ju štite od kukaca koji bi se i sami pogostili biljkom. Njihova ekološka uloga i važnost ogleda se u tome da svojim načinom lova reguliraju brojnost kukaca na onim pozicijama gdje to recimo pauci koji pletu mreže ne mogu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....