Naša vrsta pripada skupini monogamnih sisavaca, no čini se da su dabrovi bolji od nas. I ne samo oni. U studiji Sveučilišta u Cambridgeu, ljudi su zauzeli 7. mjesto od 35 vrsta na ljestvici monogamije, pretekavši bijeloruke gibone i merkate, ali zaostajući za tamarinskim majmunima i euroazijskim dabrovima.
Mark Dyble, evolucijski antropolog s Cambridgea, rekao je da se ljudi nalaze pri samom vrhu, ali je to samo stoga što velika većina sisavaca ima „mnogo promiskuitetniji pristup parenju“.
Životinje s nižih mjesta uključuju divlje mačke, pliskavice i naše bliske genetske rođake, čimpanze i planinske gorile. Škotska Soay ovca je na dnu jer svaka ovca pari s nekoliko ovnova.
Znanstvenici su već izvještavali o stopama monogamije kod brojnih vrsta, ali Dyble je želio saznati gdje se ljudi nalaze u odnosu na druge sisavce. Zato je analizirao genetske podatke iz životinjskih i ljudskih studija i izračunao omjer polubraće i sestara za svaku vrstu. Društva i životinje s višom razinom monogamije obično imaju više braće i sestara koji dijele iste roditelje, dok su kod onih s promiskuitetnijim navikama parenja češća polubraća i polusestre.
Dyble je otkrio da se razina monogamije znatno razlikovala među više od 100 ljudskih populacija koje je proučavao. Najniža stopa zabilježena je u ranom neolitiku u Cotswoldsu, gdje je 26 posto braće i sestara imalo iste roditelje. U četiri neolitičke populacije u sjevernoj Francuskoj, 100 posto su bili braća i sestre od istih roditelja.
Zatim je rangirao ljude i još 34 vrste sisavaca. Prvih 11, na čelu s kalifornijskom šumskom voluharicom, smatraju se monogamnima, dok se preostalih 24 smatraju nemonogamnim vrstama.
Ljudi su imali 66 posto braće i sestara, što znači da je punih bilo dvostruko više od polubraće i sestara. Dabrovi su bili ispred sa 72 posto, a merkati odmah iza s 60 posto. Planinske gorile imale su 6 posto, a čimpanze i pliskavice 4 posto.
- Kao antropologe zanima nas razumijevanje razlika među ljudskim društvima, ali ovo je korak unatrag u kojem nas zanima nešto drugo - rekao je Dyble. Detalji su objavljeni u časopisu Proceedings of the Royal Society B, piše Guardian.
Iako su čimpanze i gorile bliski genetski rođaci ljudi, njihova su društva strukturirana na drugačiji način. Čimpanze su uglavnom promiskuitetne, s mužjacima koji se pare s mnogo ženki. Gorile imaju poligini sustav gdje se srebrnasti mužjak pari cijelim nizom ženki.
Na temelju obrazaca parenja čimpanzi i gorila, ljudska monogamija vjerojatno se razvila u vrlo neobičnoj tranziciji od nemonogamnog života u grupama. Zašto se razvila nije jasno, ali monogamno parenje snažno je povezano s evolucijom očinske skrbi u životinjskom svijetu.
Robin Dunbar, profesor evolucijske psihologije na Sveučilištu Oxford, rekao je da su prethodna istraživanja ljude smjestila „točno na granicu između monogamnih i poligamnih vrsta“. Dok se neke životinje pare cijeli život, ljude često zajedno drže vjerske zabrane i drugi društveni pritisci, dodao je.
Kit Opie, evolucijski antropolog sa Sveučilišta u Bristolu, rekao je da je zanimljivo pitanje kako su ljudi uopće postali monogamni.
- Naši najbliži živi rođaci, čimpanze i bonobi, imaju potpuno drugačiji sustav parenja. Tvrdio bih da su i promiskuitet kod čimpanzi i bonoba i monogamija kod ljudi protustrategije protiv muškog čedomorstva, koje je izraženo kod velikomoždanih primata. Ženke ili pokušavaju zbuniti očeve, kroz promiskuitet, tako da svi mužjaci u grupi mogu biti otac potomstva, ili pružaju određenu sigurnost očinstva, više-manje, tako da se jedan mužjak ulaže u potomstvo i štiti ga - dodao je.
Top 10 (postotak braće i sestara koji imaju iste roditelje)
Kalifornijska šumska voluharica (100)
Afrički divlji pas (85)
Damaralandski krtasti štakor (79,5)
Tamarinski majmun s brkovima (77,6)
Etiopski vuk (76,5)
Euroazijski dabar (72,9)
Ljudi (66)
Bijeloruki gibon (63,5)
Merkat (59,9)
Sivi vuk (46,2)
Crvena lisica (45,2)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....