Lampioni, cvijeće, fotografije, figurice anđela i svetaca. Stvari su to na koje možete naići na svakom groblju, no groblje na kojemu smo bili po nečemu je posebno. Na njemu ljudi ukopavaju svoje ljubimce - prijatelje i članove obitelji od kojih su se iz raznih razloga morali rastati. Bijele ogradice, fotografije s najdražim igračkama i spomenici s maštovitim imenima karakteristični su za Spomengaj.
Baš kao i svako groblje i ovo je bilo posebno posjećeno za blagdan Svih svetih. Unatoč kišnom vremenu svijeće i dalje titraju i gore, a umjetno i živo cvijeće se šareni sa svih strana.
U daljini se čuje lavež pasa, a sivi mačak, koji glasi za stražara groblja, odmah nas je došao pozdraviti.
Dan nakon blagdana na groblju smo naišli na Josipa Dragutina Koštića koji je svom ljubimcu Febici došao zapaliti svijeću i zahvaliti mu na godinama prijateljstva.
- On je bio dio moje obitelji, imali smo stvarno poseban odnos s njim. Još uvijek mi je srce prepuknuto i nadam se da ćemo se jednom sresti i zauvijek šetati. Ne gledaju svi na ljubimce jednako, ali meni je ovaj pas bio sve - govori nam s tugom Josip Dragutin koji je na Spomengaju pokopao svog westija u starosti od 14 godina.
Najam grobnog mjesta plaća se 500 kuna godišnje, a obavezno ga je uzeti na pet godina. U cijenu od 500 kuna ulazi grobno mjesto, ukop, ogradica i drveni natpis s imenom. Groblje je podijeljeno u dva dijela, jedan dio je predviđen za kremirane ljubimce, dok je drugi dio predviđen za ljubimce koje su vlasnici umjesto u urne odlučili staviti u drvene lijesove. Proces kremiranja i stavljanja u lijesove odvija se u prostorijama u sklopu groblja, a na dan pokopa vlasnici imaju pravo vidjeti svoje životinje u ljesovima.
Josip Dragutin svog psa nije htio kremirati jer mu previse znači, a tvrdi nam i kako je prisustvovao cijelom procesu ukopa svog psa.
- Ovo mi je četvrti pas u životu, ali prije sam bio mlad i drukčije sam na to gledao, s ovim psom sam stario. Mislim da nisam više spreman imati psa, jedino u slučaju da me on nadživi, jer ne bi mogao podnijeti takav gubitak još jedno - tvrdi Josip Dragutin objašnjavajući kako se sam pobrinuo za spomenik koji se nalazi na grobu. Pas je umro u srpnju i sutradan je pokopan, a Josip često posjećuje grob, donosi mu svijeće i umjetno cvijeće te se brine za ono živo koje je sam zasadio. Moguće je dogovoriti da ljudi koji održavaju groblje posade i sezonsko cvijeće, no Josip Dragutin nam objašnjava kako se on za njega radije brine sam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....