Istraživanje genoma na nekoliko posljednjih preostalih primjeraka populacije sumatranskog nosoroga pruža dobre vijesti kada su posrijedi izgledi za spas ove kritično ugrožene životinjske vrste od izumiranja.
Istraživači su u ponedjeljak izvijestili da njihova studija ukazuje na neočekivano dobro genetsko zdravlje dviju postojećih divljih vrsta sumatranskog nosoroga na otocima Borneu i Sumatri, kao i na iznenađujuće nisku razinu parenja među životinjama koje su u srodstvu.
Procjenjuju da je danas u svijetu preostalo samo oko 80 divljih nosoroga, nakon što je u posljednjih nekoliko godina izumrla zasebna populacija na Malajskom poluotoku.
Sumatranski nosorog - najbliži živući srodnik vunastog nosoroga, izumrle pleistocenske vrste, od ostalih se razlikuje po dva kratka roga i tankom sloju crvenkasto-smeđe dlake.
"S obzirom na tako malen broj preostalih nosoroga ove vrste, očekivali smo da će rezultati studije ukazati na puno veći broj parenja među životinjama koje su u srodstvu", rekao je Nicolas Dussex, postdoktorand i istraživač švedskog Centra za paleogenetiku koji je sudjelovao u studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Communications.
"Štoviše, premda nam sudbina izumrle malezijske populacije nosoroga može poslužiti kao strogo upozorenje na ono što bi se moglo dogoditi s dvjema preostalim vrstama na Sumatri i Borneu, naše otkriće upućuje na to da možda nije kasno za pronalazak načina koji će omogućiti očuvanje genetske raznolikosti vrste", istaknuo je Dussex.
Znanstvenici su sekvencionirali genome sedam nosoroga s Bornea, osam sa Sumatre i šest iz populacije Malajskog poluotoka, koja se od 2015. smatra izumrlom.
Sumatranski nosorog je najmanji od pet vrsta nosoroga na svijetu i teži između 700 do 800 kg. Taj je stanovnik prašume najglasnija vrsta nosoroga. Nekada je u području jugoistočne Azije, od podnožja Himalaje do Bornea i Sumatre živjelo mnoštvo primjeraka.
Krivolov i uništavanje njihova staništa, za koje su odgovorni isključivo ljudi, ovu su vrstu nosoroga doveli do ruba istrebljenja, a ukupan broj sumatranskih nosoroga je u zadnjih dvadeset godina pao za oko 70 posto.
"Kada je posrijedi dugoročno preživljavanje vrste, genetska raznolikost jedan je od ključnih čimbenika, jer omogućuje prilagodbu budućim promjenama u okolišu, kao i i bolestima", rekla je doktorandica i voditeljica studija švedskog Centra za paleogenetiku, Johanna von Seth.
"Dakle, činjenica da smo u istraživanju uočili genetsku raznolikost obećava - ako je uspijemo održati, naravno pod pretpostavkom da možemo smanjiti i utjecaj negenetskih čimbenika."
Znanstvenici smatraju da bi premještaj nosoroga radi parenja, što je skup i logistički vrlo zahtjevan pothvat, ili primjena umjetne oplodnje mogli pridonijeti korisnome miješanju gena između dviju populacija, one s Bornea i druge sa Sumatre.
U zatočeništvu je ovakav pokušaj umjetne oplodnje pokazao loš reproduktivni uspjeh, a u divljini postoji i velik rizik od parenja s bliskim rođacima zbog malog broja životinja.
Takvo parenje utječe na povećan rizik od genetskih mana i na smanjenje genetske raznolikosti. Znanstvenici su strahovali da su informacije o postojanju tumora i o niskoj razini plodnosti među pripadnicima ove vrste nosoroga u divljini dokaz opasnog parenja među bliskim srodnicima, no pokazalo se da nije tako.
"Važno je upamtiti da je sumatranski nosorog još uvijek na rubu izumiranja zbog negenetskih čimbenika", rekao je profesor evolucijske genetike Centra za paleogenetiku i koautor studije, Love Dalén.
On vjeruje da bi rješenjem problema čiji su uzroci krivolov i uništenje staništa, barem postojala šansa da preživjele životinje neće biti osuđene na izumiranje zbog svojega lošeg genetskog statusa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....