Novo istraživanje otkrilo: Zajedništvo ljudi i pasa starije je nego što mislimo

Oni su najbolji čovjekovi prijatelji, a sada je analiza drevne DNK otkrila da trajna veza između pasa i ljudi seže više od 15 tisuća godina unatrag.

Revolucionarno istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, dokazalo je kako nismo bili u pravu kada je riječ o prijateljstvu sa psima. Ono je, naime, pet tisuća godina starije nego što smo mislili. Genetski dokazi otkrili su da su lovci-sakupljači hranili životinje i ritualno ih pokapali davno prije pojave poljoprivrede.

Najstariji ostaci životinje, stari 15 800 godina, bili su pokopani uz ljudske ostatke u Turskoj. Drugi najstariji zabilježeni, a riječ je o čeljusti staroj 14 300 godina, otkopan je u špilji Gough u Somersetu, koju je nastanjivalo pleme poznato po kanibalskim ritualima.

- To znači da su do prije 15 tisuća godina psi s vrlo različitim podrijetlima već postojali diljem Euroazije, od Somerseta do Sibira. To otvara mogućnost da se domestikacija dogodila tijekom posljednjeg ledenog doba, više od deset tisuća godina prije pojave bilo kojih drugih domaćih biljaka ili životinja - rekao je Lachie Scarsbrook sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu i jedan od autora studije za Guardian.

Ranije su arheološki dokazi upućivali na to da su psi bili udomaćeni prije kraja posljednjeg ledenog doba, dakle prije oko 12 tisuća godina. Do sada je najstariji izravni genetski dokaz za pse bio star 10 900 godina, jer je DNK iz starijih kostiju bila previše fragmentirana da bi se pouzdano razlikovali psi od vukova. Stoga su precizno datiranje, lokacija i okolnosti domestikacije ostali obavijeni misterijom.

- Dugo vremena jedini način na koji smo mogli reći je li nešto pas ili vuk bio je pogledati kosti, što nije nužno tako pouzdano. Netko bi rekao: ‘To je pas’, a netko drugi bi rekao: ‘Ne, to je mali vuk’ - rekao je Anders Bergström, koautor druge studije koja je analizirala više od 200 drevnih uzoraka pasa i vukova.

Najnoviji nalazi, koje su objavila dva međunarodna tima, otkrivaju detalje o tome kako je naše drevno partnerstvo s psima pustilo korijenje i pokazuju da moderni europski pasminski psi, od buldoga do labradora, dijele velik dio svog podrijetla s onima koji su živjeli uz drevne lovce-sakupljače u Europi. Vjerojatno su psi izgledali poput malih vukova, moguće s kraćom njuškom i manje snažnim čeljustima.

- Ne očekujemo da su izgledali kao čivava - rekao je Scarsbrook.

Prvi rad, u kojem sudjeluju Scarsbrook i znanstvenici iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, analizirao je DNK iz kostiju iz špilje Gough u Ujedinjenom Kraljevstvu, Pınarbaşıja u Turskoj i dvaju lokaliteta u Srbiji. Napredne tehnike sekvenciranja omogućile su da se sićušni fragmenti drevne DNK slože kako bi se rekonstruirali cijeli genomi koji su po prvi put mogli omogućiti nedvosmislenu identifikaciju vrste.

Otkriveno je da su psi već bili rašireni diljem Europe i zapadne Azije najmanje prije 14 tisuća godina. Izotopna analiza kostiju pronađenih u Turskoj otkrila je da su psi konzumirali prehranu bogatu ribom, što je odgovaralo lokalnoj ljudskoj prehrani. Slični prehrambeni obrasci viđeni su i na drugim lokacijama, što sugerira da su pse hranili ljudi.

Postojali su i dokazi dubokih emocionalnih veza. Kosti triju štenaca pronađene su pokopane preko nogu čovjeka u Pınarbaşıju. U špilji Gough, gdje je lokalno stanovništvo izvodilo morbidne rituale s ljudskim ostacima, činilo se da su na drevnoj psećoj čeljusti s obje strane namjerno izrezane rupe. Vrlo je moguće, zaključili su istraživači, da su jeli i pse nakon njihove smrti.

Bliski genetski odnos između pasa na trima lokalitetima sugerirao je da su se, nakon domestikacije, psi mogli brzo proširiti Europom. Moguće je da su se razmjenjivali između nepovezanih skupina.

- Činjenica da su ljudi tako rano razmjenjivali pse znači da su ove životinje morale biti važne. Morali su služiti nekoj svrsi osim toga da budu kućni ljubimci. Ludo je misliti da bi hranili ovog prilično velikog mesoždera samo iz dobrote svoga srca ili zato što im izgleda slatko - rekao je Laurent Frantz, jedan od glavnih autora studije.

Psi su možda povećavali učinkovitost lova ili su mogli služiti kao rani sustav upozorenja protiv grabežljivaca.