Otkrivena tajna roditeljstva koja mijenja sve što znamo o dinosaurima

Godine 2004. znanstvenici su u Kini otkrili fosil koji je promijenio način na koji gledamo dinosaure. Bio je to Psittacosaurus, biljojed s rogom koji je živio prije otprilike 120 milijuna godina. Međutim, nije bio sam u smrti, jer su znanstvenici pronašli fosile 34 potomka stisnuta uz njega.

Bio je to jedan od najranijih dokaza da je neki oblik roditeljske brige postojao među dinosaurima, što bi moglo objasniti zašto danas vidimo roditeljske instinkte kod ptica i gmazova. Ne znamo je li ovaj Psittacosaurus bio mužjak ili ženka, ali ideja da je roditeljska briga određena spolom zapravo je ljudski, ili bolje reći, pogled na svijet svojstven sisavcima i on je leća koja nam je često smetala u razumijevanju ponašanja dinosaura.

Povijesno smo o dinosaurima razmišljali kao o svojevrsnim sisavcima svog vremena, glavnim grabežljivcima i prilično velikima. No, oni su se u mnogočemu drastično razlikovali od nas, a te su razlike možda oblikovale okoliš jednako kao i njihovo ponašanje.

Među današnjim sisavcima, reproduktivni pristup obično zahtijeva dosta ‘ulaganja‘ u samo nekoliko potomaka koji su prilično veliki pri rođenju. Unatoč tome, ostaju ovisni o roditeljima još dugo vremena.

Za usporedbu, roditelji dinosaura igrali su na brojnost, slično kao morske kornjače, gdje se smatra da samo jedno od tisuću mladunaca preživi do odrasle dobi. Dinosauri su polagali puno jaja i nisu uvijek ostajali da vide izlijeganje – mladunci su bili daleko, daleko manji od odraslih oblika.

Nova studija istražila je kako je ova reproduktivna strategija mogla oblikovati drevne ekosustave. Znamo da se to može dogoditi zbog nečega što se zove ontogenetska promjena niše, pri čemu životinja tijekom svog života zauzima mnoge različite ekološke uloge, utječući na različite dijelove okoliša. Primjer ovih promjenjivih ekoloških uloga vidimo kod sauropoda, dugovratih dinosaura koji su voljeli grickati bilje. Nedavno smo pronašli prve fosilizirane sadržaje želuca ovih dinosaura, što je otkrilo kako se njihova prehrana mijenjala tijekom života.

- Horda mladunaca mogla bi vrlo brzo opustošiti područja nisko rastućih biljaka. Proždrljivi ‘tinejdžerski‘ sauropodi bi opustošili biljke i nisko i onoliko visoko koliko su mogli dohvatiti. Nekolicina onih koji bi dosegli odraslu dob hranila bi se na vrhovima drveća ili nastavila jesti nisko, vršeći pritisak na svoj okoliš - rekao je Stephen Poropat, glavni autor studije o želucu, za IFL Science.

U novoj studiji znanstvenici su pokušali usporediti zajednice dinosaura i sisavaca gledajući njihovu funkcionalnu raznolikost vrsta. Umjesto da samo broje broj pojedinačnih vrsta unutar zajednice, razmatrali su broj potencijalnih ekoloških igrača na temelju različitih uloga koje te životinje mogu ispuniti.

Pokazalo se da, ako uzmete u obzir samo odrasle životinje, zajednice sisavaca izgledaju bogatije vrstama, ali kad uključite mladunce, dinosauri preuzimaju vodstvo. To sugerira da drastične razlike koje vidimo kod roditelja dinosaura u odnosu na sisavce imaju velik utjecaj na okoliš.

A kako je to roditeljstvo izgledalo? Kod dinosaura, bilo je raznoliko. Zna se da su sauropodi voljeli položiti jaja i nestati, no spinosaurusi su bili mnogo angažiraniji. Postojali su dinosauri koji su sjedili na jajima, kao što to danas čine mužjaci nekih ptica.

- Imamo tendenciju gledati na dinosaure iz perspektive sisavaca. Automatski pretpostavljamo da će biti kao medvjedica koja vodi mladunce. No, recimo, ptice su živi dinosauri i kod njih možemo vidjeti da oba roditelja često igraju vrlo važnu ulogu - rekao je stručnjak za spinosauruse Nizar Ibrahim.