Magarci su životinje koje je moguće vidjeti na svim dijelovima svijeta, a zbog toga što ne mare za to s kime se pare postoje i njezini brojni hibridni oblici.Članovi su obitelji Equidae, koja također uključuje konje i zebre. Uvelike nalikuju svojim rođacima konjima, ali imaju duge, savitljive uši i obično su zdepastiji od konja ili zebri, piše Klik.
Postoje dvije glavne vrste magaraca: divlji i pripitomljeni. Divlji magarci obično narastu do 125 centimetara od kopita do ramena i teže oko 250 kilograma.
Pripitomljeni magarci razlikuju se po veličini, ovisno o tome kako su uzgojeni, a postoji osam različitih pasmina pripitomljenih magaraca. U prosjeku, pripitomljeni magarci su nešto manji od svojih divljih rođaka, obično težine od 180 do 225 kg i veličine 92 do 123 cm od kopita do ramena.
Najmanja pasmina magaraca je minijaturni magarac. Narastu samo oko 92 cm od kopita do ramena i teže manje od 180 kg. Mamut magarac, koji je najveća pasmina magaraca, naraste do 143 cm od kopita do ramena i teži oko 430 kg.
Divlji magarci se nalaze u pustinjama i savanama u sjevernoj Africi od Maroka do Somalije, na Arapskom poluotoku i na Bliskom istoku. Jedna vrsta, kiang ili tibetanski divlji magarac, nalazi se u Kini, sjevernim dijelovima Pakistana, Indije, Nepala i Butana te u sjevernim dijelovima Pakistana.
Pripitomljenih magaraca, s druge strane, ima diljem svijeta, ali preferiraju suha, topla područja. Abesinski magarac se, na primjer, uzgaja u Etiopiji, dok se anatolski magarac uzgaja u Turskoj.
Na engleskom govornom području, muški magarci se zovu jacks, a ženke se zovu jennets ili jennies. Magarci su vrlo društveni i obično žive u skupini koja se zove stado.
Divlje stado obično vodi jedan jack i uključuje nekoliko jennyja. Pronađena su neka veća divlja stada koja uključuju nekoliko mužjaka. Dokle god su dodatni mužjaci podložni dominantnom mužjaku, sve ide glatko.
Čini se, međutim, da magarci ne stvaraju jake društvene veze. Divlja krda se često razilaze i redovito obnavljaju novim članovima.
Magarci se odmaraju tijekom najtoplijeg dijela dana. Aktivniji su u ranim jutarnjim i večernjim satima, kada putuju i pasu sa svojim stadom.
Domaći se magarci obično koriste kao tovarne životinje ili za mlijeko. Ponekad su magarci obučeni da štite drugu stoku od grabežljivaca jer obično napadaju kada osjete prijetnju i čuvat će druge životinje ako se vežu za njih.
Magarci obično vole jesti travu, iako jedu i grmlje i pustinjske biljke. Umjesto da zubima trgaju travu, magarci hvataju biljku usnama, uvlače je u usta, a zatim je čupaju svojim ravnim zubima i melju je za gutanje.
Magarci su proždrljivi jedači, a mogu pojesti čak 2722 kg hrane godišnje. Ova ogromna količina zabrinjava kada su u pitanju divlji magarci, koji se mogu useliti u staništa i uzimati hranu lokalnim životinjama.
Kao što se čini da magarcima nije stalo tko je u njihovom stadu, isto tako izgleda da nisu izbirljivi oko toga s kim se razmnožavaju.
Osim s drugim magarcima, razmnožavat će se s konjima i zebrama, stvarajući hibridno potomstvo. Magarac koji se pari s kobilom dat će životinju zvanu mula, dok magarica i konj daju mazgu.
Kada se zebra i magarac pare, rezultat se naziva zebroid, zonkey ili zeedonk. Hibridi su gotovo uvijek sterilni i ne mogu proizvesti vlastito potomstvo.
Ženke magarca imaju razdoblje trudnoće od oko 12 mjeseci. Magarčići pri rođenju teže između 8,6 do 13,6 kg i mogu stajati i dojiti samo 30 minuta nakon rođenja. Sa 5 mjeseci majka odbija potomke, a sa 2 godine dovoljno je stara za parenje. Ženke obično svake godine okote novo ždrijebe.
Dok domaćim magarcima ne prijeti izumiranje, isto se ne može reći za divlje magarce. Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode, afrički divlji magarac je kritično ugrožen, sa samo 23 do 200 preostalih odraslih jedinki. Azijski divlji magarci klasificirani su kao skoro ugroženi, s populacijom od oko 28 tisuća.