I ajd ti sad piši šta se desilo u mjesec dana, pa čoeče kod nas se desi tolko toga u jednom danu da više danas ne znam jel danas il sutra il dan traje od prekjučer a nisam sigutna ni dal sam jučer preskočila il se stvarno desilo. Al skontala sam da bi bilo super, obzirom da sad imamo i neke zvijezde tu u Azilu, da ja vama ispričam kako se snimao naš kalendar.
Ovaj naaajljepši na svijetu, jašta, ovaj koji se zove Spešl Edišn i koji će vas radovat kroz cijelu 2021. godinu.
Prvo da vam odma kažem da ispraćaj godine koja je po svemu bila spešl za nepovjerovat zaslužuje ovakav kalendar, nego šta, al najviše od svega i od svih zaslužili su ga naši specoši, psi koji su totalno drukčiji od drugih, psi koji komuniciraju i razumijevaju stvari maaalkoc drukčije od drugih, psi koji ispraćaju druge pse svakodnevno dok odlaze iz Azila, bit sretni i udomljeni, psi koji imaju samo nas i kojima je Azil jedini dom.
E njima je posvećen Spešl Edišn jer takve pse mi u Azilu, po naški, zovemo specoši i to su psi koji nas svakodnevno tjeraju da budemo bolji ljudi. A kako nas tjeraju eee o tome ćete najbolje u kalendaru pročitati (naravski možete ga ODMA naručiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na FB Azil Osijek-volonteri) a ponešto o tome ću vam i ja danas ispričati, nego krenimo od toga kako smo mi taj kalendar uopće snimili.
Prvo, bilo je teško među specošima uopće pronaći one koji bi se htjeli uslikat, te ova je klaustrofobična ("nećete me u kalendar zatvorit") pa ova agorafobična ("ne mogu iz Azila, nemogu!") pa ova, hm, malkoc ćaknuta (aj tako ću napisat, najpristojnije je) pa ni ne kuži o čemu ja pričam ("kakve fotke, kakav kalendar"), ovaj ne želi da mu slava pomuti um, onaj brije da će mu fotić ukrast dušu, ma šta da vam pričam, potrošila kilu i po grica i pol dana i jedva ih 12 skucala, al okej da ne pretjerujem neki su pristali odma.
Ksemba mi odma rekla - šta god ti želiš ja ću napravit, eo čak ću se i nasmiješit kameri (i da, živa istina! Uvaćena mrgudica kak se smiješi (najljepše na svijetu!)), Zenu bilo prilično svejedno, Mala izvukla nekih jaketa, vesti, nekih stvari što smo u donacijama dobili pa je odma isprobavala šta joj najbolje stoji, šta joj uz oči ide, sva se ufurala.
Silver pristao iako ne baš rado, Džekil me recimo iznenadio, mislila sam da će jedva dočekat da se frajeriše a on se sav skupio (pa mi poslije čak priznao da je imao baš tih dana krizu identiteta i da se teško nosio s njom, bila mu četverogodišnjica Azila pa se preispitivao, pitao šta s njim nije u redu, gledao druge pa pokušavao u svoje ponašanje implementirati možda nešta prihvatljivije...), Med Mex mi se triput rasplakao na snimanju, sjetilo ga to nekih stvari u životu...(ugl molio me da ostane među nama pa ne bih sad...), zato je Bard to ko najveći profi odradio, on je sjeo, namjestio se, pito koji nam je profil bolji, lijevi il desni, fotić par puta opalio i zvijezda se rodila.
Vikica je bila sva sramežljiva, pitala jel može na snimanje povest Bobija koji se btw nije mogao sjetiti (ha, godine su to!) da je on već jednom bio na kalendaru pa me stalno uvjeravao da snimimo i njega (jedva sam ga se riješila!), Rex Mali je odlučio da je taj kalendar savršena prilika da osvjetla obraz, žalio mi se kako ga svijet ko ridikula doživljava i da je vrijeme da opali jednu ozbiljnu pa da shvati taj svijet šta gubi time što njega, Rexa Malog, u Azilu ostavlja!
Margita je jedva došla, Hrvoje ju nagovarao i onda je njemu popustila (mene nije bendala, al to je, Margita pada na dečke!), malkoc mi se smrzlo srce dok se ona fotografirala, jer ona je znate bila na drugom našem kalendaru, prije punih 11 godina. Da... Doni je to onak, iz šusa odradio, došo, usliko se, ujeo Bilićku za patiku i ošo.
Alfa se stidila. Jako. I bila mi je tako slatka pa sam se sjetila kako nam je došla, ostavljena na Krndiji, dan danas nosi taj strah u očima, zato nije htjela gledati ravno u kameru.
I tako, mic po mic, bljesak po bljesak nastade najljepši kalendar na svijetu, ime mu je Spešl Edišn i u njemu ćete otkriti zašto je on toliko poseban... A vi...vama ne preostaje ništa drugo do nabaviti ga! Pa ćete natanane otkrit kolko su psi, koji su slikali za njega, toliko dobri, najbolji i zašto tolko ukorijenjeni žive ne samo u Azilu nego i u našim srcima!