2020. godina je po mnogočemu bila godina koju će puno ljudi pamtiti kao jednu od gorih koje se sjećaju.
Ali, prema našim kerovcima je izgleda bila milostiva! Ljudi, udomili smo 343 psa u 2020-oj!
Godina koju će mnogi pamtiti po lošim stvarima za 343 spašena života označila je novi početak jer svaki život, koliko god on malen bio, najveći je na svijetu onome tko ga živi!
343 psa epitet „napušteni” ostavili su iza naše zelene kapije, koja je do sada dočekala i ispratila tisuće pasa i značila im sigurnost do dolaska njihove buduće obitelji!
Ovu godinu pamtit ćemo po prelijepim pismima potencijalnih udomitelja, koja smo čitale u jednom dahu i bile istinski sretne što će baš ti ljudi brinuti o jednom od 180 pasa iz našega Azila.
Pamtit ćemo ju i po uzbuđenju koje smo dijelile dogovarajući udomljenja, čitajući upitnike i ponosu koji nastupa kad shvatimo da su udomitelji naših kerovaca – najbolji ljudi na svijetu!
Pamtit ćemo ju i po fotkama kerovaca koje su stizale nedugo nakon udomljenja, a koje prikazuju sve ono zbog čega i radimo ovo sve – sreću pasa o kojima smo donedavno brinule. Psi koje smo pronalazile po kanalima, na smetlištima, ostavljeni, napušteni, slomljenih srca, slomljenog duha, bolesni, ozlijeđeni, nesretni... danas su udomljeni – sretni, zadovoljni, a misle na nas samo kad nam se jave da se uvjerimo da su naučili kako biti razmažen/a, te da su otkrili kakva predivna stvar je sofa, a kakav blagoslov – udomljenje.
Kada bih te osjećaje pokušala imenovati, ne bih mogla.
Kako da imenujem osjećaj koji se javlja kad ispraćate psa koji je bio/la otpisan/a, nekome „višak”, u novi dom i bolje sutra i jednostavno cijelim svojim bićem znate da je to – TO?! Nemoguće, jer takav osjećaj je prevelik da bih ga ograničila na nekoliko slova.
Ove godine Azil je postao prošlost za mnoge štence, odrasle pse, ali i seniore, odnosno pse koji su s nama preko 10 godina! Da, najviše nam srca zaigraju kada se udomi netko tko je živio 13 godina u Azilu, baš zato što smo tih 13 godina mi bile njihova svakodnevica, njihovi ljudi i njihova ljubav, a ispraćale smo ih, sve redom, u predivne, predivne obitelji.
Ali, to ne znači da smo išta manje zaljubljene u udomitelje naših bebača, štenaca, zbog čijih udomljenja njihovo djetinjstvo nije obilježeno azilskim ogradama, već odrastaju u svojim obiteljima, otkrivaju svijet, idu na izlete, putovanja (a neki čak i poziraju za instagram ) - i time ova čudna vremena čine podnošljivima.
S nekim kerovcima godinama smo šetale po šetnici podno Azila, zajedno maštajući o danu kad ćemo se sresti negdje u gradu... i pogodite što?! Danas ih srećemo, sretne do neprepoznatljivosti, ozbiljne u namjeri da nam pokažu koliko vole svoje ljude i koliko im (ne)falimo
„Udomljavanjem psa iz azila spašavate dva života – život psa kojeg ste udomili i život psa koji će doći na njegovo mjesto sa ulice” rečenica je koja vrlo jednostavno sumira što udomljenje znači - onima koji žive u Azilu i onima koje primamo svakodnevno u Azil.
To znači da smo ove godine u Azil primile 343 napuštena psa! Kad vodite Azil punog kapaciteta od 180 mjesta, u kojem se uvijek traži „mjesto više” i postoji lista čekanja za primitak – ta mjesta oslobađaju se udomljenjem, odnosno, jedinim rastancima na svijetu kojima se nadamo.
Već je općepoznato da su udomitelji najdraža vrsta ljudi našim kerovcima, a ovim putem želimo im se svima zahvaliti što su otvorili svoja srca i domove 343 puta u ovoj godini, unatoč koroni, unatoč potresima i unatoč svim nedaćama koje su nas zadesile, i time donijeli nadu da će za mnoge pse o kojima godinama brinemo u Azilu, 2021. biti njihova!