Životinjska monogamija otkriva koliko su ljudi zapravo posebni

Kada je riječ o ljubavi, odanosti i dugoročnim partnerstvima, ljudi možda naivno misle da smo jedinstveni, ali životinjsko carstvo puno je iznenađenja. Monogamija je iznimka, a ne pravilo među vrstama, a naši vlastiti obrasci vjernosti jednako su složeni kao i kod ostalih stvorenja koje s nama dijele planet.

Monogamija dolazi u mnogo različitih oblika. Znanstvenici definiraju seksualnu monogamiju kao parove životinja koje se pare isključivo jedno s drugim. To se razlikuje od socijalne monogamije, gdje parovi formiraju dugoročne veze — obično kako bi odgajali potomstvo, dijelili teritorij ili zajedno nabavljali hranu — ali povremeno mogu „prevariti” svog partnera.

Isto tako, ove se životinje mogu smatrati monogamnima jer ostaju zajedno radi odgoja mladunčadi, ali to ne znači nužno da će se pariti cijeli život; serijska monogamija, drugim riječima. Da, čak je i u prirodi komplicirano.

Monogamija se obično pojavljuje kada je konkurencija za partnere mala, a odgoj potomstva je daleko lakši ako postoji briga dva roditelja. Kod ovih vrsta mužjaci i ženke često izgledaju slično, a parenje s jednim partnerom stabilizira razmnožavanje.

Ponekad je, međutim, poligamija učinkovitija. Kada mužjaci mogu povećati svoj reproduktivni uspjeh parenjem s više ženki, kada potomstvo ne zahtijeva brigu oba roditelja ili kada su partneri i resursi široko rasprostranjeni, promiskuitet postaje povoljnija strategija. Ukratko, monogamija najbolje funkcionira kada je suradnja važnija od natjecanja.

Jedna skupina za koju monogamija nije uvijek najsigurnija opcija su sisavci. Među ovom skupinom životinja, znanstvenici procjenjuju da je samo tri do pet posto vrsta monogamno.

Gdje se ljudi uklapaju u sve ovo? Pa, komplicirano je. Postoji određena rasprava oko toga što možemo smatrati pravom monogamijom. U nedavnom istraživanju znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge napravili su ljestvicu monogamije za sisavce na temelju vjerojatnosti da će pojedinac imati braću i sestre koji dijele oba roditelja. Ljudi su bili relativno visoko na ljestvici, ali su ih nadmašili, primjerice, kalifornijski jelenji miš, afrički divlji psi, etiopski vukovi, euroazijski dabrovi...

Drugim riječima, svi ovi sisavci vjerojatnije će se pariti s jednim partnerom cijeli život i mogu se smatrati monogamnijima od naše vrste. Gledajući na drugi kraj spektra, ljudi se mogu smatrati monogamnijima od sivih vukova, dobrih dupina, crnih nosoroga i lavova.

- Postoji prva liga monogamije, u kojoj su ljudi, dok velika većina drugih sisavaca pristupa parenju puno promiskuitetnije - rekao je Mark Dyble, evolucijski antropolog sa Sveučilišta Cambridge, piše IFL Science.

U svakom slučaju, zapravo je iznenađujuće da naša vrsta nije „promiskuitetnija” kada je riječ o razmnožavanju, budući da mnogi naši najbliži rođaci rijetko prakticiraju monogamiju.

- Na temelju obrazaca parenja naših najbližih živućih rođaka, poput čimpanzi i gorila, ljudska monogamija vjerojatno se razvila iz nemonogamnog grupnog života, prijelaza koji je vrlo neobičan među sisavcima - rekao je Dyble.

Prava monogamija gotovo ne postoji kod riba i vodozemaca. Isto vrijedi i za kukce, iako je (iznenađujuće) dokumentirana kod određenih vrsta, poput žohara koji se hrane drvetom. Zanimljivo, ti žohari pojedu krila svog partnera nakon parenja, za što istraživači vjeruju da je način da oba partnera ostanu zajedno i pomognu u odgoju potomstva.

Ptice su neprikosnoveni prvaci u parenju za cijeli život. Procjenjuje se da je 90 posto ptičjih vrsta u određenoj mjeri monogamno. Ptičje vrste koje se obično pare za cijeli život su većina labudova i gusaka, sove ušare, albatrosi, većina papiga... Pingvini se često smatraju simbolom monogamije, ali stvarnost je složenija. Iako mnoge vrste pingvina stvaraju dugoročne parne veze, te veze nisu uvijek doživotne.

Mnoge veće ptice imaju samo jedno leglo godišnje, a njihova jaja trebaju dulje za inkubaciju, dok mladunci trebaju više vremena da odrastu. Roditelji koji ostanu zajedno spremniji su se ranije razmnožavati u sezoni, što im daje dovoljno vrijeme za podizanje mladunčadi. Dva roditelja također znače da je gnijezdo stalno čuvano, dok je jedan odrasli slobodan loviti, tražiti hranu ili raditi što god ptice rade u slobodno vrijeme.

Budući da pronalazak novog partnera zahtijeva znatno vrijeme i energiju, osobito za velike ptice selice poput gusaka i labudova, ostati s poznatim partnerom razumna je strategija. To im omogućuje da sačuvaju snagu za duga putovanja koja slijede, gradeći na partnerstvu koje već funkcionira.

Ljubav i romantika imaju vrlo malo s tim. No, tko smo mi da sudimo? Hladnokrvni znanstvenik možda bi rekao isto za ljudske odnose, ali dubina naših osjećaja svakako čini da se to razlikuje od puke praktičnosti.