Pronađena najstarija RNA mamuta mijenja sve što znamo o izumrlim vrstama

Zahvaljujući tijelu životinje čija je vrsta izumrla, a koje je staro oko 40 tisuća godina, postignut je veliki znanstveni proboj u razumijevanju tih stvorenja.

Zaleđeni leš mladog vunastog mamuta otkrili su 2010. godine sibirski lovci u blizini Yukagira, a davno uginula životinja dobila je nadimak ‘Yuka‘ prema mjestu gdje je pronađena. Na lešu su još uvijek bili dijelovi krzna, surla je bila spojena s glavom, a mozak netaknut. Yukino tijelo donijelo je još jedan važan faktor u proučavanju biologije vunastih mamuta – tragove ribonukleinske kiseline (RNA). Ona je slična DNK, ali obično se raspada ubrzo nakon smrti, pa je pronalazak tragova RNA na životinji koja je mrtva 40 tisuća godina prava sreća.

Desetljećima znanstvenici proučavaju materijal s drevnih ostataka mamuta, ali Yuka je pružila najstariju ikad pronađenu RNA, a nova istraživanja pomažu da se dobije još jasnija slika. Prethodna istraživanja otkrila su koliko su vunasti mamut i slon slični u svojoj genetskoj građi. To se do sada samo pretpostavljalo i to zbog njihove veličine, oblika, kljova i surli.

Što se tiče mogućnosti vraćanja vunastog mamuta iz mrtvih, različiti znanstvenici imaju različita mišljenja o toj temi, piše Lad Bible.

Love Dalén sa Sveučilišta u Stockholmu rekao je da otkriće RNA neće puno pomoći jer je ona uključena u razvoj mišića, a o tome se već dovoljno zna. No, National Geographic izvještava da je evolucijska biologinja Beth Shapiro iz biotehnološke tvrtke Colossal, koja pokušava vratiti izumrle životinje, sugerirala da bi ovo otkriće ipak moglo pomoći u njihovom vraćanju.

- U budućnosti bismo trebali moći koristiti ovaj pristup kako bismo istražili kako se ekspresija gena razlikuje između izumrlih i živućih vrsta - istaknula je Saphiro.

Što se tiče onoga što nam RNA govori o Yuki, ona otkriva mnogo o vunastom mamutu i posljednjim trenucima života te životinje.

- Drevna RNA daje nam trenutni uvid u to koji su geni uključeni ili aktivni u određenom tkivu. To je nešto što nikada ne bismo mogli vidjeti samo iz DNK - ističe Dalen.

Ostaci koji su pronađeni pokazali su da je Yuka bio relativno zdrav mužjak, ali trenuci neposredno prije smrti malog mamuta bili su ‘prilično stresni‘, a osjećaj te životinje iz davnih vremena znanstvenici su uspjeli prepoznati mnogo kasnije.

Znanstvenici su nagađali da je Yuku možda napala pećinska lavica i da je pao u vodu pokušavajući pobjeći.