Nevjerojatna priča o prijateljstvu čovjeka u psa, koju čak niti rat nije uspio zaustaviti

Utočište za napuštene životinje A Barking Chance Animal Rescue objavilo je prije nekoliko dana dirljivu priču, koja je oduševila mnoge njihove pratitelje. Priča je to o pointeru koji je bio maskota za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zvala se Judy i bila je poznata na brodovima diljem Pacifika, na kojima je boravila. No, ulovili su je i zatočili Japanci 1942. godine i poslali je u logor, zajedno s njenim kolegama s broda. Tamo je ona upoznala zatočenog vojnika Franka Williamsa, koji je videći kako je gladna, odlučio podijeliti svoju porciju riže s njom. Tako je počelo nevjerojatno prijateljstvo, koje je preživjelo mnoge nevolje i mnoge godine.

Judy je podizala moral u tom logoru. No, osim toga, ona je lajala na zmije, krokodile, pa čak i neke tigrove koji su se približavali mjestu gdje je živjela. Čuvala je svoje ljude. Kada su zatočenike poslali u Singapur, oni su je prokrijumčarili u vreći za rižu. Nevjerojatno, ali kuja nije ni zucnula, tako da je čuvari nisu otkrili.

No, za vrijeme plovidbe, brod je oštećen. Torpedo ga je oštetio toliko da je počeo tonuti. Williams je oslobodio Judy iz vreće i izgurao je s broda. Premda je do površine mora bilo gotovo pet metara, to je bio jedini način da preživi. On se uspio spasiti, i sam je pobjegao, no ulovljen je i poslan u drugi zatvor. Nije znao je li Judy preživjela, no kad je čuo priče da je drugima s tog broda pas pomagao da se spase, shvatio je da je to ona i njegovoj sreći nije bilo kraja. Dok je putovao prema tom logoru, stalno je razmišljao o tome gdje je kujica sada. A onda ga je dočekalo iznenađenje - ona je bila tamo. Nije znao kako je došla, no bilo mu je samo važno da je uz njega.

Zajedno su proveli godinu dana u kampu u Sumatri. Kasnije je Frank rekao kako mu je Judy spasila život, mnogo puta, na mnogo načina. Najvažniji među njima bio je činjenica da mu je onda dala razlog da živi. Nije mogao samo tako odustati od života i umrijeti, znajući da se za nju nema tko brinuti. Zbog toga je, iako je bilo nepodnošljivo teško, nastavio gurati dan za danom.

Kad je rat završio, a zarobljenici oslobođeni i poslani kućama, Judy je prošvercana nazad u Liverpool. Tamo je dobila Dickinovu medalja ili, kako je zovu, Viktorijin križ za životinje. Bilo je to u svibnju 1946. godine. U objašnjenju zašto joj je dodijeljena nagrada stoji:

- Za nevjerojatnu hrabrost i izdržljivost u zatvoreničkim kampovima u Japanu, u kojima je podizala moral njenih supatnika zatvorenika, ali i za to što je spasila mnoge živote.

Frank i Judy su idućih godinu dana proveli posjećujući obitelji onih koji nisu preživjeli rat. On je novinarima tad rekao kako je Judy uvijek bila velika utjeha obiteljima kod kojih su dolazili.

Judy je umrla u dobi od 13 godina. Njen Frank je puna dva mjeseca radio da bi joj napravio spomenik, na kojem je uklesala njena životna priča.