Obična čančara skriva nevjerojatne trikove preživljavanja

Većini je poznata kornjača obična čančara, no mnogo toga o njoj znaju samo ljubitelji tih stvorenja. Recimo, šare na oklopu ovih stvorenja postoje zbog kamuflaže. Najstarija čančara ove vrste zabilježena je u Velikoj Britaniji, a imala je više od 110 godina.

Spol mladih kornjača određuje temperatura inkubacije jaja: pri temperaturi od oko 30 stupnjeva Celzijevih uglavnom nastaju ženke, a pri temperaturi od oko 26 nastaju mužjaci.

Ove kornjače žive u južnoj Europi. Preferiraju šumska područja i šikare. U divljini žive oko 30 godina, a u zatočeništvu i do stotinu. Aktivna su stvorenja. Ujutro izlaze iz skrovišta i podižu tjelesnu temperaturu sunčajući se te se oko podneva povlače u skrovišta. Ostatak dana odmaraju u hladu ili provode vrijeme u potrazi za hranom, objavili su iz Nacionalnog parka Brijuni.

U ustima nemaju zube, već im usta nalikuju snažnom kljunu. Na prednjim i stražnjim nogama imaju kandže koje im služe za iskopavanje rupa prilikom ukopavanja za hibernaciju ili u svrhu polaganja jaja. Tijekom zimskog razdoblja hiberniraju. Hibernacija je dubok san koji im pomaže uštedjeti energiju i preživjeti zimu bez mnogo dostupne hrane. Signal za izlazak iz hibernacije dobivaju od obilnih kiša koje počinju padati početkom proljeća.

Obična čančara

ZOO Zagreb

Obične čančare razmnožavaju se jednom godišnje nakon hibernacije, a to u pravilu znači krajem veljače. Ženke odabiru mužjaka na temelju onoga što vide, čuju i nanjuše. Uobičajeno je da tijekom parenja mužjaci agresivno prate, pa čak i grizu ženke, kao i da se bore s drugim mužjacima. Oba spola mogu imati više partnera tijekom jedne sezone parenja.

Gniježđenje se odvija od svibnja do srpnja, kada ženke kopaju jednu ili više rupa dubokih do deset centimetara. U jedno gnijezdo polažu od 2 do 12 jaja. Inkubacija traje oko 90 dana te je u tom periodu zemlja tvrđa, što na određeni način štiti jaja. Mladi se izliježu početkom rujna, kada su kiše obilnije, kako bi se lakše probili kroz zemlju. Ako kiša izostane ili se jaja polegnu kasnije, mladi se svejedno izlegu, ali ostaju pod zemljom do nadolazećeg proljeća. Mladi su najosjetljiviji na predatore zbog mekoće ljuske, koja potpuno ojača tek sa šest do osam godina.

U divljini se ovi gmazovi biljojedi uglavnom hrane lišćem i cvijećem te povremeno voćem. U nedostatku uobičajene hrane mogu pojesti i pokojeg kukca ili puža. U zatočeništvu se hrane odabranim vrstama voća i povrća te travama i cvjetovima.

Obična čančara smatra se ugroženom vrstom – na IUCN-ovoj Crvenoj listi kategorizirana je kao “vrsta blizu ugroženosti”. Posljednja procjena napravljena je 2020. godine. U opasnosti su zbog gubitka staništa i krivolova. Jedan od razloga opadanja populacija običnih čančara jest i uzimanje divljih jedinki iz prirode u privatne vrtove, gdje im je onemogućen prirodan životni ciklus te razmnožavanje.