Obitelj godinama živjela s paucima, nisu znali da su otrovni: Stručnjaci su ih u šest mjeseci ulovili 2055

Živjeti s više od dvije tisuće otrovnih pauka ne zvuči pretjerano problematično ako je riječ o izboru. No, ako nam žive u domu, a mi to ne želimo, situacija postaje nešto kompliciranija. Jedna obitelj iz američkog Kansasa u svom je domu tijekom pet i pol godina imala tisuće pauka i to vrste koja se naziva smeđim samotnjakom. Oni su dobri kad je riječ o uništavanju drugih malenih vrsta - hrane se noću, kada lutaju u potrazi za plijenom.

Skrivaju se posvuda - unutar namještaja, u šupljinama na zidovima, iza okvira za slike... Sve je dobro mjesto. To, jasno, njihovo izbacivanje čini prilično problematičnim, jer ih ne vidimo. Nije ni dobra ideja čekati da priroda odradi svoje - ovi su pauci dugovječni, ako nema hrane, preživjet će bez nje par mjeseci, a ženkama je dovoljno jedno parenje da bi imala potomstvo.

Sve to nisu bile vesele informacije za obitelj s dvoje djece koja se uselila u kuću izgrađenu u 19. stoljeću. Pet i pol godina viđali su pauke kako se kreću po kući, a onda su shvatili da su pauci koje vide Loxosceles reclusa, smeđi samotnjak. I onda je krenula borba u kojoj su sudjelovali autori studije koja je nedavno objavljena u časopisu Journal of Medical Entomology. Oni su pokušavali pauke uloviti žive, a noćni lov je trajao mjesecima. Ipak, neki su i stradali.

- Ovo su brojke: 2055s smeđih pauka samotnjaka prikupljeno je ili ubijeno u šest mjeseci: 842 iz ljepljivih zamki i 1213 su nastradali od ruke čovjeka. Žive smo prikupili 1179 smeđih pauka samotnjaka, a među njima je bilo 323 velikih - pišu autori i dodaju da, kako je sezona odmicala, lovili su sve manje tih velikih pauka.

Ono što je pritom nevjerojatno jest da su ljudi bili sasvim dobro i da ih zapravo niti jedan pauk nije ugrizao sve te godine. Ne zna se koliko ih je bilo tijekom godina, ali u ovih šest mjeseci je takvih prikupljeno 488. Naime, smatra se da su pauci duljine pet milimetara sposobni ubrizgati otrov, oni manji ne.

Tim navodi slično istraživanje u Čileu, u sklopu kojeg su istraživači pronašli stotine pauka u jednom domu, a da niti jedan čovjek nije pretrpio ugriz. To pokazuje, smatraju, da se često krivo dijagnosticiraju ugrozio ovih pauka. U neendemskim područjima samotnjaka, potrebno je više dokaza o umiješanosti ovih pauka prije nego što se utvrdi da su baš oni ugrizli nekoga. Osim što se razni ugrizi pogrešno dijagnosticiraju, ocrnjujući jadnog smeđeg samotnjaka, kad oni napadnu ljude, nisu ni previše ozbiljni.

- Ugrizi su rijetko toliko ozbiljni koliko su prikazani. Neki uzrokuju samo lokalizirano crvenilo i oteklinu. Teška nekroza vjerojatno se javlja u manje od deset posto slučajeva i može biti više posljedica bakterijske infekcije rane nego reakcije na otrov pauka - objašnjavaju iz Odjela za javno zdravstvo Illinoisa, piše IFL Science.