Osječki azil jedan je od onih koje nije osnovao Grad, već je izrastao iz udruge, no imaju dobru suradnju s Gradom. Tome su i težili, kažu nam u skloništu, jer su se uvijek vodili interesima onih za koje brinu. Drugim riječima - psi ne bi imali ništa od toga da oni sjede na suprotstavljenim stranama. Dva su itekako važna razloga da surađuju: ponajprije, azil je postao sastavni dio grada, cijenjen i izvan granica Osijeka. Potom, kako kažu, sklonište su volonterski izgradili stanovnici tog grada.
- Kroz posljednje dvije godine, uz pomoć Grada, napravili smo podno grijanje u dijelu za bolesne pse, istu zgradu smo ove godine i toplinski izolirali, Grad nam je pomogao i renovirati dio bokseva, a sada ulazimo i u zajednički projekt proširenja kapaciteta u smislu da ćemo, kroz godine koje su pred nama, osigurati nam radne kapacitete kao što su skladišni prostori, uredi, radionice, volonterska zgrada koja će moći primati volontere iz čitavoga svijeta, pa sve do staračkog doma za pse koji nam je godinama želja i koji će simulirati uvjete doma za sve one pse koji starost dočekaju u azilu.
U ovom trenu nama ni ljudi nemaju gdje popiti kavu i ugrijati se jer su nam u svim grijanim prostorijama psi i tako već 18 godina funkcioniramo, nekoć nismo imali ni toalet, vrijeme je da ovaj azil učinimo mjestom u kojem je dobro svima i to dugoročno - ističe Ivana Crnoja iz osječkog azila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....