Nakon objave fotografija pasa iz azila u Dalmaciji, pljušte reakcije... Potpisuje se i peticija

Nakon što su novinari objavili fotografije iz azila u Šibeniku, koje su daleko od laskavih, šibenska gradska vijećnica Maja Šintić pokrenula je peticiju kojom se traži osnivanje azila u tom gradu. No, on ne bi bio pod upravom neke privatne kompanije.

Psi i mačke našega grada nisu samo životinje – oni su naši vjerni prijatelji, članovi obitelji i donose radost u naše živote. Nažalost, postojeće uređenje je takvo da javni novac odlazi u privatno organizirano sklonište koje nije dovoljno transparentno, ne može primati volontere i ne uključuje zajednicu, što dovodi do situacija u kojima postoji zabrinutost za zdravlje i dobrobit životinja.

Zalažemo se za osnivanje javnog skloništa za kućne ljubimce kojim će upravljati udruga i grad – mjesta gdje će se transparentno upravljati, a životinje dobiti ljubav i njegu koju zaslužuju – objavila je Šintić.

Peticija se može potpisati ovdje.

O svemu su se oglasili i iz Nezavisne liste Stipe Petrine.

– U Hrvatskoj psi formalno ne smiju biti ubijeni ako nisu udomljeni, ali ukidanje eutanazije 2017. godine nije riješilo problem. Zakon ne propisuje što znači „ostati“ u skloništu. Nema rokova za udomljavanje, obveze oglašavanja, minimalnih standarda socijalizacije, šetnje ili kvalitete života.

Poseban problem su ugovorna skloništa i privatne tvrtke financirane javnim novcem. Država im je dala isključivu nadležnost, dok su udruge i volonteri praktično isključeni iz sustavnog financiranja, iako realno spašavaju životinje – napisali su na Facebooku i naveli kako privatna skloništa zarađuju.

Izneseni su i podaci o zaradi As‑Eka, tvrtke koja upravlja azilom u Šibeniku, za 2024. godinu. Kako navode, njihova neto dobit bila je nešto veća od 200 tisuća eura.

– AS‑EKO d.o.o. je profitabilna privatna tvrtka koja prima javni novac. Neto marža od 23 posto je visoka za sektor koji bi trebao biti primarno usmjeren na skrb i zaštitu životinja. Sustav formalno štiti život, ali financijski podaci pokazuju da profit može biti prioritet nad kvalitetom skrbi, što se uklapa u kritiku dugotrajnog zatočeništva.

Gradovi biraju najjeftiniju ponudu, nadzor je slab, a komunalni redari i veterinarska inspekcija često nema stvarnu ulogu na terenu. Zakon koji formalno štiti život, ali ne i dostojanstvo, nije dovoljan. Dok se ne uvedu jasne obveze, rokovi i stvarni nadzor, Hrvatska nema sustav zaštite životinja – nego sustav njihovog tihog nestajanja – zaključili su.