Novo istražvanje otkriva: Pridneno koćarenje uništava bioraznolikost Sredozemlja

Ribolovne aktivnosti i određene oceanografske varijable značajno utječu na bioraznolikost zajednica organizama koji žive u doticaju s morskim dnom Sredozemnog mora. Na to upozorava istraživanje koje je talijanski Nacionalni institut za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku (Istituto Nazionale di Oceanografia e di Geofisica Sperimentale – OGS) proveo u suradnji s Institutom za istraživanje i zaštitu okoliša (Istituto Superiore per la Protezione e la Ricerca Ambientale – ISPRA).

Istraživači su analizirali podatke prikupljene između 2014. i 2020. u različitim dijelovima Sredozemlja, a koristili su statističke modele kako bi razlikovali učinak ribolova od utjecaja okolišnih varijabli. U analizi su korišteni podaci otvorenog pristupa koje je ustupio Zajednički istraživački centar (Joint Research Centre – JRC) Europske komisije, a odnose se na međunarodni program znanstvenog praćenja resursa na morskom dnu Sredozemlja (Mediterranean International Trawl Survey), piše Ekovjesnik.

Rezultati istraživanja nedavno su objavljeni u časopisu Scientific Reports te pokazuju da okolišne varijable – poput dubine, temperature, koncentracije kisika ili tipa morskog dna, kao i određene ribolovne aktivnosti, ovisno o području, različito utječu na bioraznolikost. Međutim, pridneno koćarenje svugdje ima negativan učinak – smanjuje jedinstvenost i raznolikost u sastavu zajednica te ograničava prisutnost ranjivih vrsta poput morskih pasa i raža.

Glavni zaključak istraživanja je da praksa pridnenog koćarenja smanjuje raznolikost vrsta na morskom dnu te da područja manje izložena toj praksi bilježe veću bioraznolikost i višu prisutnost osjetljivih važnih vrsta.

Podsjetimo, pridneno koćarenje je ribolovna tehnika koja koristi veliku mrežnu „koću“ koja se vuče po morskom dnu kako bi se ulovile ribe i druge morske životinje. Ova praksa ima katastrofalne posljedice jer uništava morska staništa poput koraljnih grebena i morskih algi, smanjuje riblji fond, uzrokuje smrtnost vrsta ulovljenih prilovom, a može dovesti i do značajnih gubitaka u populaciji morskih sisavaca i ptica.