‘Vađenje morskih ježinaca može imati ozbiljne posljedice na morski ekosustav‘

Morski biolog, profesor Petar Kružić oglasio se na Facebooku o vađenju ježinaca u Jadranu. Prenosimo njegovu objavu.

- Već duže vrijeme upozoravamo ministarstva da je vađenje ježinaca u Jadranu u suprotnosti s onim što se trenutačno događa s našim morem i zbog čega je ta ‘djelatnost‘ vrlo loša za njegovu bioraznolikost. Morski ježinci se vade i jedu prvenstveno zbog njihovih gonada, koje se u kulinarstvu često nazivaju "ikra" ili japanski "uni" (koristi se u sushiju i sashimiju). Vade se najčešće dvije vrste, hridinski ježinac (Paracentrotus lividus) i crni ježinac (Arbacia lixula), vrste koje nalazimo od površine do 20-ak metara dubine.

Povlasticu (odobrenje) za gospodarski ribolov, te posebno rješenje za uzimanje iz prirode morskih ježinaca izdaje Ministarstvo poljoprivrede (Uprava ribarstva).

Prema Pravilniku o obavljanju gospodarskog ribolova na moru ronjenjem (NN 30/2021), zabranjeno je sakupljanje, posjedovanje, iskrcaj i stavljanje u promet morskih ježinaca čiji promjer tijela iznosi manje od 50 milimetara. I ono najbolje (ili najgore), prema istim propisima, na jedno takvo rješenje može se sakupljati maksimalno 300 kilograma ježinaca dnevno po povlastici. To je enormno puno za samo jedan dan. Često se pitam tko je to izračunao da se ‘neće ugroziti ravnoteža u podmorju‘ vađenjem 300 kilograma ježinaca dnevno. Za napomenu, rekreativno sakupljanje nije dozvoljeno ovim pravilnikom.

Ivana Nobilo/Cropix

I tu dolazimo do nebuloza koja nam stalno serviraju oni koji bi se trebali bavit očuvanjem prirode (na žalost, dobar dio i mojih kolega biologa). Isto se napravilo sa trpovima, koji su bili strogo zaštićeni u RH, pa su maknuli zaštitu kako bi ih mogli sakupljat i slat u Kinu. Tamo je to ‘afrodizijak‘. Trpovi inače čiste morsko dno gutajući sediment i probavljaju organsku tvar. Vrlo korisne životinje, pogotovo uz kanalizacijske ispuste i marikulturu. Uvidjevši grešku, nakon pobune struke, trpovi su stavljeni pod trajni lovostaj. Nisu ih još ponovo zaštitili, valjda od sramote.

Vađenje morskih ježinaca može imati ozbiljne posljedice na morski ekosustav, pogotovo zato, jer se vade pretjerano, što i nije čudno za nas Hrvate. Zašto posljedice? Ježinci se hrane algama i sprječavaju njihovo pretjerano bujanje. Ako ih se previše izvadi, alge se mogu nekontrolirano razmnožiti i "ugušiti" morsko dno, što smanjuje bioraznolikost. To je upravo ono što se događa. Što invazivne alge (poput novootkrivene smeđe alge Stypopodium schimperi), što alge koje rastu gdje je povećan unos hranjivih tvari (upwelling, kanalizacija, marikultura...) posljednjih desetak godina bujaju po cijelom Jadranu. Ježinci su organizmi koji bi donekle mogli stavit te alge pod kakvu, takvu kontrolu. Izvadimo li ježince (i nahranimo susjede) malo tko ostaje za borbu protiv masovnog rasta alga. Zadnjih par godina ronioci na Jadranu sve češće javljaju o lokacijama gdje su ježinci u potpunosti nestali. Možda temperatura mora, ali ipak sigurniji razlog je vađenje. I to nekontrolirano. Jer kod nas nema kontrole. Policija pogleda ima li netko dozvolu (povlasticu) i to je to. Nema vaganja, mjerenja i kažnjavanja kao u zapadnim, razvijenim i uređenim državama. Ježinci sporo rastu i trebaju nekoliko godina da postanu spolno zreli, pa se populacije teško oporavljaju od masovnog izlova. Nadzor vađenja ježinaca trebale bi provoditi dvije inspekcije (zaštite prirode i ribarska). Ali...

Slično se počinje razmišljat i o borbi protiv invazivnih vrsta, na primjer vatrenjače. Osim direktnih akcija izlova ronjenjem, vrste koje se hrane tom invazivnom vrstom su murine, kirnje i hobotnice. Možda ne bi bilo loše razmišljat o zaštiti tih vrsta ili bar o nekom dužem lovostaju.

Pa sad, ako se netko pita, zašto ne vadit organizme koje moramo izbjegavat kad ulazimo u more, jer boli kad stanemo na njih, pogledajte slike kako izgleda podmorje kad nestanu (iliti, izvade se) ježinci. Nije lijepo... - napisao je Kružić.