Smeđi štakori u njemačkim špiljama masovno love - šišmiše

Do sada neviđeno ponašanje običnih smeđih štakora u dvjema velikim špiljama u njemačkoj pokrajini Schleswig-Holstein i Donjoj Saskoj dokumentirali su znanstvenici iz njemačkog Leibnizova instituta za istraživanje zoološkog vrta i divljih životinja (Leibniz-IZW) i Muzeja prirodoslovlja u Berlinu.

Istraživači su tijekom nekoliko godina, koristeći infracrvene kamere i termovizijske uređaje, snimili desetke slučajeva u kojima štakori u potpunom mraku skaču u zrak, hvataju šišmiše u letu i ubijaju ih preciznim ugrizom u vrat.

Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Global Ecology and Conservation, piše Daily Mail, a prenosi Slobodna Dalmacija.

- Ovo je prvi dokaz da smeđi štakori u kontinentalnoj Europi sustavno love leteće sisavce. Do sada je takvo ponašanje bilo poznato samo s udaljenih otoka poput Novog Zelanda ili Farskih Otoka, gdje štakori love morske ptice - rekao je glavni autor studije dr. Toni Kleinfelt.

U špilji Segeberger Kalkberg i Lüneburger Kalkberg, koje su dom stotinama tisuća šišmiša tijekom jesenske seobe i zimske hibernacije, štakori su vrebali na ulazu i koristili brkove kako bi u potpunom mraku otkrili šišmiše. U nekim noćima uhvatili su i do 30 posto jedinki koje su ulazile u špilju. Prema procjenama znanstvenika, skupina od samo 15 štakora mogla bi za vrijeme jedne zime ubiti između dvije tisuće i osam tisuća šišmiša u jednoj špilji, što bi u nekim manjim kolonijama moglo dovesti do ozbiljnog pada brojnosti ili čak lokalnog izumiranja.

Istraživači naglašavaju da je ključni razlog ovog novog ponašanja golema količina otpada iz obližnjih gradova, koja omogućuje eksplozivan rast populacije štakora. Kada uobičajeni izvori hrane postanu nedovoljni, štakori počinju tražiti alternativne izvore proteina, u ovom slučaju, šišmiše. Autori studije ističu da trenutačno nema dokaza o prijenosu opasnih patogena između ove dvije vrste na promatranim lokalitetima. Ipak, upozoravaju da svaki izravni kontakt između dva velika rezervoara predstavlja teoretski rizik.