‘Nature vs nurture’ rasprave o tome kako nastaje psihopat još uvijek traju. Točnije, stvara li ga okruženje ili je netko naprosto, recimo to banalno, rođen zao.
Postoji, doduše, jedna crta zajednička mnogim psihopatima. U brojnim istraživanjima, kao i u naknadnim proučavanjima već osuđenih ubojica uvijek se ponavlja ista stvar - zlostavljanje ili ubijanje životinja u djetinjstvu.
To nema veze s vegetarijanstvom niti će ovaj tekst biti o tome. Ovakav bi tekst možda trebao pisati psihijatar, a ne ljubitelj životinja. Ja nisam psihijatar, ali mogu pogledat’.
Maltretiranje životinja nije dječja igra potaknuta znatiželjom. Potreba da se naudi živom biću, želja da se svjedoči nečijoj patnji, uzbuđenje i radost koju takva aktivnost donosi ukazuje na potencijalno vrlo opasnu osobu. Ne zanimljivo opasnu, moćnu i figuru autoriteta koji izaziva strahopoštovanje, nego ‘white trash / sporedna uloga u filmu Rob Zombieja’ opasnu.
Kad se jednom usvoji takav obrazac ponašanja, kad jednom dijete shvati da suosjećanje nije vrlina nego smetnja, kakva budućnost mislite da ga čeka? I ako eliminiramo ljubav prema životinjama i pokušavamo biti objektivni, moramo si postaviti pitanje može li netko tko sadistički uživa u patnji i strahu u bilo kojem segmentu funkcionirati kao kvalitetno i upotrebljivo ljudsko biće. Citirala bih Bornu Sora koji je u emisiji ‘Prime Time’ došao i do teme mobbinga i mahanju ugovorom (na određeno, dakako). “Karakteri koji ovise o zastrašivanju rak su rana našeg društva. Kad se osoba odluči zastrašivati, ona je odustala od civiliziranog ponašanja.”.
Bez obzira na to ima li vaše potrebu iživljavati se na slabijima jer ste mu vi do te mjere uništili samopouzdanje da je to jedini način da ono ikad sazna kakav je to osjećaj biti jači od nekog ili se radi o lošoj genetici, dakako, ne vas, nego onog drugog roditelja - kad uočite takve oblike ponašanja, vrijeme je da reagirate. Vrijeme je da shvatite da je sve što ste dosad napravili potpuno pogrešno. Osim ako i sami ne uživate u zlostavljanju slabijih, a to opravdavate prirodnom selekcijom, tradicijom i argumentom koji se može čuti podjednako od lovaca kao i od vegetarijanaca -
‘Licemjerno je to tvrditi ako jedeš meso.’
Testiranje kozmetike na životinjama, horor masovne proizvodnje mesa, industrija krzna i strahote vezane uz nju svakako su teme o kojima se mora razgovarati, ali ne nužno kad se diskutira o zastrašujućim devijacijama u ponašanju.
Djeca su različita. Njihovi hobiji i interesi su različiti. Slični su samo po svojoj čistoći, nevinosti, razigranosti i naivnosti. Ako vaše dijete već sad toliko bolno odudara svojim ponašanjem, potražite pomoć. Da spasite njega i sve nas.