‘Treba zaustaviti streljiva na bazi olova. Kako? Prelaskom na ono neotrovno ili prestankom lova‘

Oliver Krone jedan je od najutjecajnijih istraživača intoksikacije olovom kod divljih životinja, a prošlog je tjedna boravio u Hrvatskoj, gdje je u Čakovcu i Zagrebu održao predavanja uživo u okviru ciklusa predavanja ‘Hunter2Hunter‘ u organizaciji Udruge Biom, Javne ustanove Međimurska priroda i Zavoda za lovstvo i divlje životinje Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Oliver Krone, predstojnik Odjela za parazitologiju i toksikologiju uglednog berlinskog Instituta Leibniz za istraživanja zooloških i divljih životinja, u svojim predavanjima podijelio je svoje bogato znanje i iskustvo u istraživanju trovanja olovom i njegovom destruktivnom utjecaju na prirodu. Dr. Krone je autor mnogih istraživanja koja potvrđuju štetne posljedice trovanja olovom na populacije divljih ptica i njegov rad imao je ključnu ulogu u zabrani upotrebe olovne sačme u Europi.

Krone je također i lovac koji sam koristi bezolovno streljivo, što je lovcima bio dodatni motiv za sudjelovanje na njegovim predavanjima proteklog tjedna. Inicijativa ciklusa predavanja “Hunter2Hunter” (“lovac lovcu”) ima za cilj podići svijest lovaca i stručnjaka lovstva i zaštite prirode o ključnom pitanju - utjecaju olovnog lovačkog streljiva na prirodu i divlje životinje.

Zašto je olovno streljivo opasno?

- Korištenje lovačkog streljiva na bazi olova dovodi do kontaminacije okoliša i ustrijeljene životinje. Puščani meci raspadaju se na stotine komadića, a hrpe crijeva ostavljene na terenu izvor su proteina za ptice grabljivice koje se hrane strvinama (supovi, orlovi, lunje, škanjci) i druge predatore (lisice, čagljevi, vukovi). Ptice su posebno osjetljive na trovanje olovom i mala količina je dovoljna da ih ubije. Pernata divljač (golubovi, fazani, jarebice…) upucana olovnim zrnima može preživjeti i nositi sačmu u svom tijelu. Hranjenjem tim životinjama truju se grabljivice i predatori. Isto vrijedi i za ljude koji konzumiraju meso divljači, a posebno su pogođena djeca i trudnice. Vrlo male koncentracije olova imaju štetne učinke na ljude, poput smanjenog IQ-a, zatajenja bubrega, visokog krvnog tlaka i povećane vjerojatnosti razvoja raka.

Kako je to pitanje riješeno u svijetu?

- Problem se može riješiti samo ako svi uključeni dionici zajedno rade na rješenju. Prvi korak je svijest o kontaminaciji sitne divljači i mesa divljači. Sljedeći korak je razumjeti negativne posljedice unosa olova od strane grabljivica i ljudi. Pod pretpostavkom da su lovci voljni prijeći s olovnog streljiva na streljivo bez olova, alternativno neotrovno streljivo za lov dostupno je u gotovo svim kalibrima. Nažalost, dobrovoljne zabrane su se pokazale neučinkovitima, zbog čega je nacionalno zakonodavstvo dobar izbor, kao što se pokazalo u Danskoj, Nizozemskoj, nekoliko njemačkih saveznih država, Kaliforniji (SAD) i Hokkaidu (Japan).

Koja su alternativna rješenja?

- Jedino rješenje je izbjegavanje upotrebe streljiva na bazi olova. To se može postići prelaskom na neotrovno streljivo ili prestankom lova.

Ne bi li bilo najbolje za životinje i prirodu da prestanu loviti?

- Zakon o lovstvu, a posebno broj lovnih vrsta, potrebno je prilagoditi trendovima populacije kako bi se zaustavio daljnji pad, što je relevantno za mnoge vrste ptica. Lov na predatore pokazao se često potpuno neučinkovitim. Lisice, na primjer, reagiraju na veliki pritisak lova tako što proizvode više potomaka. Međutim, upravljanje papkarima je neophodno u kulturnom krajoliku s obiljem hrane koju osigurava poljoprivreda. Velika gustoća naseljenosti papkara ometa ponovni prirodni rast šume.